Za rast Božjeg kraljevstva potrebna je suradnja Božje milosti i naše ljudske zauzetosti.
17. nedjelja kroz godinu (A) – Parabole o Božjem kraljevstvu
I ove nedjelje su nam ponuđene tri Isusove parabole. Njima završava ovaj dio Matejevog evanđelja u kojemu je Isus, razočaran činjenicom da ga mnogi nisu razumjeli dok je izravno govorio, odlučio svoju poruku i navještaj Božjeg kraljevstva uobličiti u parabole.
Parabole nisu bile namijenjene samo ljudima Isusovog vremena. One su upućene i nama. One i nas potiču na razmišljanje, kako bismo u svakodnevnim životnim okolnostima mogli primijetiti tragove Božjeg kraljevstva. I otkriti najvišu vrijednost kojoj se isplati sve podložiti. I napraviti prave izbore i toj vrijednosti Božjeg kraljevstva usmjeriti svoj život.
Tri današnje parabole nas potiču da se zapitamo što je, po izborima koje činimo u našoj svakodnevici, za nas zakopano blago ili dragocjeni biser ili ono što kao stvarnu vrijednost želimo uloviti u mrežu bačenu u more života. Za mladog kralja Salomona, ta najviša vrijednost je bila mudrost koju nije tražio za sebe nego za one kojima ga je Bog poslao da bi im služio. I s njom je dobio i sve ostalo. Isus nam svojim parabolama sugerira da je ta mudrost ono što nam je on govorio i primjerom pokazao. To nas čini sposobnima dobiti sve ostalo što nam je potrebno, odnosno biti graditelji i dionici Božjega kraljevstva u ovom svijetu i vremenu.
Prva parabola je parabola o blagu skrivenom na njivi. To je blago slučajno pronađeno. Naglasak je na slučajnosti koja, kad je riječ o Božjem kraljevstvu i njegovom otkriću, želi staviti naglasak na Božju milost. Otkriće Božjeg kraljevstva nije plod nečijih osobnih zasluga, nego je uvijek plod Božje milosti. Otkriti ga može samo onaj kojemu je to dano, darovano odozgo, od Boga. O tom na svoj način govori i drugo čitanje u koje kaže da Bog predodređuje, poziva, opravdava i proslavljaju one koje on hoće. Ovo nikoga ne isključuje, iako se za sve ne događa na isti način. Božje predodređenje koje na kraju preko poziva i opravdanja želi proslavu svih ljudi je posljedica Božje ljubavi za sve ljude.
Druga parabola, ona o lijepom biseru, ima sličnu poruku, ali drugačiji naglasak. Dok je u prvoj paraboli naglasak bio Božjoj milosti, u ovoj je naglasak na našem zauzetom djelovanju. Koliko god da je otkriće Božjeg kraljevstva plod Božje milosti, sama Božja milost nije dovoljna. Potreban je i naš cjeloživotni trud, traženje onog najdragocjenijeg bisera, Božjeg kraljevstva. Mnogi znaju da postoji vrijednost za koju se isplati dati život, ali svi nisu spremni učiniti sve da bi u svom svakodnevno životu i svojim izborima stekli tu najvišu vrijednost kao što je to u paraboli učinio trgovac biserima. Isto bi to trebao biti spreman učiniti svaki tražitelj Božjeg kraljevstva. Nije to lako. Potreban je cijeli život. I potrebno je dati sve. Vrijednost i ljepota Božjeg kraljevstva koju se tim stječe to zaslužuju. Kad se uloži sve onda i Bog sa svoje strane također ulaže sve. O tome nam je također progovorilo drugo čitanje porukom da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. To su svi oni koji su za njega i njegovo kraljevstvo spremni sve dati, čak i vlastiti život, jer znaju da je to najveća vrijednost, najdragocjeniji biser.
Da bismo razumjeli treću parabolu o mreži bačenoj u more koja zahvaća svakovrsne ribe, trebali bismo se prisjetiti da je za ljude Isusovog vremena more predstavljalo kraljevstvo zlih sila koje su neprijateljice života. Isus je svojim učenicima dao poslanje da budu „ribari ljudi“, odnosno da ljude oslobađaju od tih zlih sila. Božje kraljevstvo, odnosno sustav vrijednosti koje je Isus Krist propovijedao i svojim životom pokazao, a koje su njegovi učenici pozvani i poslani sami navješćivati i živjeti, je mreža koja izvlači ljude iz okova smrti i omogućuje im živjeti puninu života. Ova mreža ne zahvaća samo one koji su dobri, nego i one koji su zli. Božje kraljevstvo nije namijenjeno eliti. Božje ponuda spasenja nikoga unaprijed ne isključuje. Isključenje se događa tek na kraju. Iako parabola spominje Božji sud koji će na kraju razdijeliti dobre od zlih, Isusov naglasak nije na sudu nego na vremenu koje imamo na raspolaganju. I koje bismo, zahvaljujući milosti koja nam je dana pa smo izvučeni mrežom Božjeg kraljevstva, svi trebali dobro iskoristiti i za sebe i za druge, one kojima smo poslani.
Isus nije protumačio današnje parabole. Zadaća je to koju je ostavio svojim slušateljima. Pita ih na kraju jesu li razumjeli. Oni ovaj put kažu da jesu. Čini se da su naučili logiku parabola. Vrlo brzo, kad Isus bude uhićen, vidjet ćemo da ipak ništa nisu razumjeli. Trebat će im Duh Sveti i njegova milost, ona mudrost odozgo s kojom dolaze sva ostala blaga. Jesmo li mi razumjeli? Da bismo razumjeli trebamo poput dobrog domaćina iznositi iz riznice blaga koje nam je povjereno i novo i staro. To blago je Sveto pismo. Staro je Stari zavjet kojega ne smijemo odbaciti nego ga trebamo razumijevati kao pripravu dolaska Božjeg kraljevstva. Novo je ostvarenje tog Božjeg kraljevstva u Isusu Kristu, u onome što nam je on govorio i u onome što je on činio, a o čemu nam progovara Novi zavjet. Ali to iznošenje novog i starog samo po sebi nije dovoljno. I nama je potreban Duh Sveti. I s njim ona mudrost koja ništa ne traži za sebe nego za druge, da bismo im služili, kao što je i Isus služio. Služenje je to u ljubavi onima kojima nas on šalje kao kršćane, Crkvu, da im u njegovo ime navijestimo i životom posvjedočimo ono skriveno blago, onaj najvrjedniji biser, blago i biser Božjeg kraljevstva. I da uvijek i ponovo bacamo mrežu njegovog kraljevstva u more života, kako bismo zahvatili, obdarili životom i spasili sve ljude.
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2542
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=5216