Gospodine ovo „nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno, a što prolazno, da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svojega života ponovno usmjerimo prema tebi, Gospodine, i prema drugima.“ (papa Franjo)
5. nedjelja korizme (A)
Ne zatvarati se u svoju tugu
„Odvalite kamen!“ Današnji evanđeosku ulomak nadahnjuje mnoge teme. Želio bih se, stoga, zadržati samo na jednoj koja mi se čini osobito aktualna, onoj povezanom s kamenom na Lazarovom grobu za koji Isus traži da bude odvaljen. Zašto je potrebno odvaliti taj kamen? Zato što Lazar nije mrtav. On je živ. Čini nam se, čitajući evanđelje da je on živ na našoj razini, ali to je zapravo nevažno, osobito jer se u slučaju naših pokojnika koje on simbolizira to neće dogoditi. Važno je vjerovati da su živi na Božjoj razini. I moći ih pustiti, a ne ih pokušavati zadržati u grobovima svoje beznadne tuge. Zato nam Isus naređuje za sve naše Lazare: „Odriješite ga i pustite neka ide.“ Ne učinimo li to može nam se lako dogoditi da umjesto njih mi sami završimo sputani u svojim grobovima i pod stijenama svoga beznađa.
Obraćajući se Bogu i cijelom čovječanstvu petak na praznom Trgu sv. Petra i molitvi koju je predvodio, papa Franjo nam je u svom nagovoru dao naslutiti koji bi to mogli biti grobovi i koje stijene. Možda nam se čini da bi odgovor mogao biti koronavirus, ali nije. On nam je, možemo zaključiti iz papinog razmišljanja, samo pokazao naše prave grobove i stijene koje smo na njih navalili. To su grobovi i stijene naše lažne i suvišne sigurnosti, naši planovi, projekti, navike i prioriteti, naše pohlepe i sebičnosti… Ovo vrijeme nije, kako neki drže vrijeme, Božje kazne i „suda, nego – kaže papa – našega suda“ Ovo je „vrijeme da se izabere što je važno, a što prolazno, da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije.“ Ovo je vrijeme koje nas, kaže papa, poziva da „tijek svojega života ponovno usmjerimo prema (Bogu) i prema drugima.“ Cijeli papin nagovor možete pronaći ovdje: http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=7551.
Slično je papa Franjo govorio i jednoj drugoj propovijedi koja je komentar današnjeg evanđelje, a izgovorena je prije tri godine u Carpiju, mjestu pokraj Bologne, koje je prethodno pogodio razorni potres. Nažalost danas se cijeli taj dio Italije jedva nosi s bolešću Covid-19 i njezinim posljedicama. Kako zbog potresa, tako i zbog Covida-19, ta je propovijed veoma aktualna. Osim što i u njoj papa prokazuje naše grobove, on također govori i o načinu kako iz toga izići i biti od Isusa uskrišeni i odriješeni kako bismo mogli ponovno hodati kroz život, a onda i poći ususret braći i sestrama pogođenim životnim patnjama, bolešću i smrću. I biti i njima svjedoci da je Isus „uskrsnuće i život.“ U nastavku donosim ulomak iz spomenute propovijedi napravljen na temelju vijesti objavljene na stranicama Informativne katoličke agencije (https://ika.hkm.hr/novosti/papa-u-posjetu-carpiju/), zbog čega sam ga neznatno prilagodio:
„Svatko od nas ima svoj mali grobak; neki krajičak srca koji je malo obamro; neku ranu, ožiljak ili štetu koju je podnio ili drugome nanio; mržnja koja ne dopušta primirje, žalost koja se stalno vraća ili grijeh koji ne uspijevamo nadvladati. Uočimo danas u sebi te grobove i upravo tu pozovimo Isusa. Često nam je draže ostati sami u mračnim pećinama svoje nutrine nego ondje pozvati Isusa. U napasti smo tražiti sebe same; mozgati i ponirati u svoje tjeskobe, ‘lickajući’ svoje rane i ne okrenuti se njemu koji poziva: ‘Dođite k meni, svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti.’ Ne dajmo da nas napast utamniči te ostanemo sami bez pouzdanja, plačući zbog onoga što nam se događa; to je ozračje groba. Gospodin umjesto toga želi da se otvorimo putu života i susreta s njime; putu pouzdanja u njega i uskrsnuća srca. Osjetimo svatko od nas Isusove riječi, upućene Lazaru: ‘Izađi van!’ Izađi iz sapetosti žalosti bez nade; razveži zavoje straha koji onemogućuju hod i vezice slabosti i nemira koje te sapinju, ponovi sebi da Bog razvezuje čvorove. Problema će uvijek biti, tek što riješiš jedan, evo ti već sljedećega. Ipak, možemo pronaći jednu ‘novu stabilnost, a to je upravo Isus koji jest Uskrsnuće i Život. Uz Isusa u srce ulazi radost; ponovno se rađa nada; bol se pretvara u mir; strah u povjerenje, kušnja u ponudu ljubavi. Premda nam neće nedostajati tereta, tu je uvijek i njegova ruka koja podiže; njegova riječ koja te tješi i kaže: ‘Iziđi van! Dođi k meni. Ne boj se!’ I nama danas Isus govori: Odvalite kamen! Koliko god teška bila prošlost, veliki grijeh, jak stid, nemojmo nikad Gospodinu zapriječiti ulaz. Odvalimo pred njim kamen koji mu ne dopušta ući. I koliko god da je teško vrijeme koje prolazimo ono je prikladno vrijeme da uklonimo svoje grijehe, navezanosti na svjetovne ispraznosti, ponos koji nam koči dušu. Isusovim pohodom i oslobođenjem zamolimo milost da budemo svjedoci života u svijetu koji ih žeđa; svjedoci koji podižu i opet iznova podižu Božju nadu u srcima tolikih koje muči i opterećuje tuga. Naš je navještaj radost uskrsloga Gospodina, koji i nama danas kaže: ‘Otvorit ću grobove vaše, i izvesti vas iz grobova vaših, narode moj.’“
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2278
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=4902