Obilježavanje 90. obljetnice potvrde prvih Pravila Družbe Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje koje je bl. Marija Propetog Isusa Petković, u zajedništvu sa svojom družicom Marijom Telentom, počela pisati na franjevački blagdan Gospe od Anđela 2. kolovoza 1920., a koja je blagopokojni dubrovački biskup mons. Josip Marčelić pregledao i potvrdio, 15. lipnja 1923., priređeno je u ponedjeljak, 8. srpnja u Prižbi na Korčuli posljednjeg dana devetnice uoči njezinog blagdana.
Na mjestu gdje je blaženica pisala Pravila postavljen je kameni križ i otvorena knjiga sa riječima blažene Marije Propetoga: »Sestre Kćeri Milosrđa nek ljubavlju vrše djela milosrđa, jer Bog je milosrđe, a mi djeca, kćeri Njegove, otud i ime njihovo.« Križ, kojeg je izradio g. Neno Bosnić, a financirala Dubrovačko-neretvanska županija, blagoslovio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a na kraju blagoslova nazočnima je zahvalila provincijalna predstojnica s. M. Nelija Pavlović.
Proslava je nastavljena euharistijskim slavljem ispred kapelice sestarskog samostana u Prižbi, kojeg je predvodio biskup Uzinić, a koncelebrirali su mons. dr. Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije, don Nikola Berišić, župnik župe Svih svetih u Blatu i don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Čilipima. U propovijedi biskup Uzinić je istaknuo dvije kratke zapovijedi koje su blaženici objavljene s križa, a koje su obilježile njezin život i učinile ga onakvim kakav je bio. One su bile i osnovna misao vodilja koju je željela izraziti svojim Pravilima i postaviti kao osobitost koja treba obilježavati postojanje Družbe. Prvu od tih dviju zapovijedi Marija je čula u 15. godini života, kazao je biskup te pročitao Marijin opis tog događaja: „Bila je tiha noć, svi su spavali, ja sam kod svoga stola, držeći Isusov križ, klečeći molila. Isusa sam na križu u žrtvi i bolima razmatrala, kako nevin i pun miline i ljubavi prati, osobito radi hladnoće i nezahvalnosti i grijeha svijeta koji ne shvaća njegovu ljubav te mi je duša s Isusom zbog toga trpjela i suze su kapale tiho u mojoj boli. Najednom mi se učini Isus neopisivo mio i pun neopisive ljubavi. I začujem u taj čas glas s križa koji mi prostrijeli dušu i zanese za sav život, a i kroz vječnost će me zanositi taj glas kojeg neću moći nikad zaboraviti. I Isus s križa progovori duši mi i reče: ‘Ljubi me, kćerce!‘“ Drugu zapovijed čula je u 24. godini života: „Rastegnutim ranjenim rukama i nogama, nagnutom glavom, u boli; kao da mu srce puca od boli za duše i radi njihove zapuštenosti, od toga što ga ljudi ne shvaćaju i što izabrane duše ne rade ono za što se je on do križa žrtvovao već ga gazu i razapinju“, raspeti joj se obratio sa zamolbom: „Žrtvuj se za mene!“
Ove dvije zapovijedi: „Ljubi me, kćerce!“ i „Žrtvuj se za mene!“ obilježile su život i djelovanje bl. Marije Propetoga, one su poslanje i osobitost Družbe Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje, ali i svakog od nas kao kršćanina jer svi smo pozvani ljubiti Gospodina i svoj život staviti na raspolaganje njegovom poslanju, kazao je biskup te dodao: „ Živjeti ovako znači učiniti da križa, a s križem sve ono što križ simbolizira, postane središte našeg kršćanskog života i izvor našeg kršćanskog djelovanja.“
Govoreći o ljubavi Božjoj prema svijetu i čovjeku posvjedočenu smrću Sina Božjega na križu, o čemu je govorilo i pročitano evanđelje, biskup Uzinić je rekao da križ nisu tek dvije poprečne greda na kojima se nalazi tijelo mrtvog čovjeka nego je križ simbol Božje ljubavi prema čovjeku. Zato imaju logike zapovijed: „Ljubi me, kćerce!“, kojom nas raspeti poziva da na ljubav kojom smo ljubljeni odgovorimo ljubavlju prema onomu koji nas ljubi, kao što ima smisla zapovijed: „Žrtvuj se za mene!“ koju s križa upućuje onaj koji se za nas žrtvovao na križu, poručio je biskup.
Iako se čini da je ljudska povijest ostala ista nakon događaja razapinjanja Sina Božjega na križ, to nije tako. U tom činu „Bog je na konačan i neponovljiv način ljudima rekao da ih ljubi.“ Do tada je povijest bila obilježena izmjenom Božjih ponuda ljubavi i čovjekovih odbacivanja te ljubavi, a od tada je ljudska povijest trajno obilježena Božjom ljubavlju objavljenoj u osobi i djelu Isusa Krista, rekao je dubrovački biskup. Također je ustvrdio da se jedno u tim odnosima između Boga i čovjeka nije promijenilo, a to je ljudska sloboda kojom čovjek može reći ne Bogu. Bog je sve učinio da bi se svijet spasio, no hoće li ljudi na tu ljubav odgovoriti ljubavlju ili mržnjom, zainteresiranošću ili nezainteresiranošću, dobrom ili zlom to više ne ovisi o Bogu, nego o čovjeku i njegovoj slobodi.
Slobodno je odgovorila i bl. Marije Propetog Petković koja je na najbolji mogući način, usprkos brojnim poteškoćama, iskoristila svoj kairos, milosni trenutak, odgovarajući potvrdno na obje njegove zapovijedi koje je čula s križa. Prikazala je samu sebe „kao žrtvu njegove ljubavui za grijehe svijeta i spasenje duša, za širenje i upoznavanje njegove ljubavi“ te je, kako je to izrazio bl. Ivan Pavao II., u propovijedi na misi beatifikacije, „osvojena Božjom ljubavlju, odlučila … zauvijek se posvetiti Bogu te ostvariti težnju da se posve preda duhovnom i materijalnom dobru najpotrebnijih“ , a sa tom je namjerom je i osnovala „Družbu kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda svetog Franje, koja ‘ima jasnu zadaću „širiti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, poznavanje Božje ljubavi’.“
Na kraju je biskup potaknuo okupljene, osobito sestre redovničke zajednice koju je blaženica utemeljila, da također pozitivno odgovore na Gospodinove zapovijedi: „Ljubi me, kćerce!“ i „Žrtvuj se za mene!“, te iskoriste svoj kairos, milosni trenutak, i Gospodinu na njegovu ljubav i žrtvu odgovore ljubavlju i žrtvom.
Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je Župni zbor pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a nakon mise priređen je prigodni domjenak.