U Župi Velike Gospe na otoku Šipanu pokraj Dubrovnika, u utorak 16. srpnja na blagdan Gospe Karmelske, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je euharistijsko slavlje povodom završetka dvogodišnje obnove župne crkve.
U propovijedi biskup je kazao da se u Crkvi, već od apostolskih vremena, osjećala potreba izgradnje posebnih mjesta na kojima će se zajednica kršćana okupljati na molitvu, na slušanje Božje riječi i osobito na slavljenje euharistije. No, istovremeno je kazao da bi se svaki vjernik trebao zapitati koliko i on, kao dio zajednice onih koji vjeruju u Boga, može postati Božji hram.
Primijetio je da „često prigovaramo kršćanima koji ne dolaze na nedjeljne euharistije. Činimo to s pravom jer bez nedjeljnih euharistija malo pomalo naše kršćanstvo umire od gladi i od žeđi. (…) Oni koji ne idu na misu s druge strane, bojim se također s pravom, spočitavaju nama koji smo redovito na misi da se Boga može moliti i izvan crkve i da to nije vidljivo u našem životu. Ovo čine da bi se opravdali, ali to ne znači da u tim riječima nema i malo istine. (…) Umjesto da Boga, kojeg susrećemo i koji nas susreće ponesemo u sebi i sa sobom, da postanemo njegovi kovčezi, oni koji ga u sebi i sa sobom ne donose u svoje domove, društvo, na radna mjesta, u škole, na mjesta igre i zabave, mi ga ostavimo u našim crkvama.“ Kazao je da vjerniku u svjedočenju susreta s Gospodinom može pomoći ona koja je bila „Kovčeg Božji ili, kako molimo u litanijama, Kovčeg zavjetni par excellence, a koju danas u njezinoj crkvi i na njezin blagdan slavimo kao Gospu od Karmela. Gospa je Kovčeg Božji na dvostruki način. Prvi način je fizički ili tjelesni. Ovo fizičko postajanje Kovčegom zavjetnim je isključivo Marijina zadaća, njezino poslanje u povijesti spasenja koje nitko od nas na taj način ne može nasljedovati. Drugi način na koji je Blažena Djevica Marija Kovčeg zavjetni je duhovni način. (…) Ovo je način postajanja Kovčegom Božjim koji je moguć i svakom od nas, a u kojemu Marija svojom poslušnom vjerom također prednjači.“ Zahvalio je svima koji su pomogli u obnovi crkve, napose župniku, no također je kazao: „Obnoviti, međutim, materijalnu crkvu nije dovoljno. Što još trebamo? Trebamo se, redovito nedjeljom u njoj okupljati kao vjernička zajednica, da bismo zajednički molili, slušali Božju riječ i slavili euharistiju. (…) Je li, međutim, to dovoljno? Ne, ni to nije dovoljno. Ostanemo li na ovome, parafrazirati ću sv. Augustina, niti to što smo obnovili ovu crkvu, što se u njoj svake nedjelje sastajemo kao vjernička zajednica, nam neće ništa koristiti. Što je još potrebno? Potrebno je i to da Isusa Krista s kojim se susrećemo u ovoj Božjoj kući ponesemo u sebi i sa sobom i nakon misnog slavlja, da s njim pođemo u miru nastavljajući misu u svojim domovima, na svojim radnim mjestima, u svom susjedstvu, svatko u svom zvanju i zanimanju, u svojoj životnoj situaciji, da sami, drugim riječima, postanemo Kuća Božja, Kovčeg Božji!“
Na kraju su župnik don Slavko Grubišić i Božena Popić Kurtela iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku zahvalili svima koji su sudjelovali u obnovi crkve.
Obnovljena župna crkva Gospe od Milosti (Milosrđa) sagrađena uz samostan benediktinaca, a posvećena je 21. studenog 1569. od stonskog biskupa Bonifacija de Stephanis (Stijepić), o čemu svjedoči povelja koja se čuva u crkvi Duha Svetoga. Crkva je prostrana i visoka, te je imala čak 6 oltara, s pobočnom kapelom sv. Križa, te zvonikom na preslicu. Župa je posvećena Velikoj Gospi, no glavna je župna svetkovina Gospa od Karmela.
Šime Zupčić