Marinela Banovac iz Župe Marije Magdalene iz Mandaljene, kroz mjesec studeni je održavala predavanja na satovima vjeronauka u Osnovnoj školi Mokošica svjedočeći u svom odlasku u Afriku i svemu onome što je tamo doživjela.
„Odlazak u Afriku je oduvijek bila želja u mom srcu koja je čekala pravi trenutak u pravo vrijeme da se ostvari. I taj trenutak se dogodio 24. kolovoza kada sam započela svoju misiju i krenula na put u Ruandu, u malu državicu u središnjem djelu Afričkog kontinenta. Ono što sam znala o Africi su tek površne internetske informacije kojima nisam davala toliko puno pozornosti, željela sam pratiti svoje srce i otkriti čežnju za tim svijetom. Ono bez čega svijet ne može smo mi, ljudi, i gdje god bili na svim krajevima svijeta, isti smo. Imamo iste osjećaje, iste potrebe, iste želje, istim zrakom dišemo istom ljubavlju ljubimo, svim smo mi Božja stvorenja isto načinjena, samo nas uvjeti i način života čini različitim. Pa tako je to i na Afričkom kontinentu, u malim selom Kivumu u kojem sam živjela, uvjeti su različiti ali osjećaji isti. Siromaštvo, glad, bijeda, preživljavanje to su uvjeti u kojima žive seljani sela Kivumu.“, tim riječima je vedra i puna entuzijazma Banovac započinjala svoja predavanja o svom boravku u Ruandi. Tijekom svojih predavanja svim uzrastima uz živopisne fotografije je pokušala predočiti život njihovih vršnjaka u Ruandi i još važnije potaknuti ih na zahvalnost za sve što imaju, a često ne primjećuju. Dobili su i domaći rad; zahvaliti roditeljima za sve što čine za njih. Osnovna škola Mokošica je prva škola s kojom je krenula, a učenici te škole su pokazali veliki interes uz bujicu pitanja o načinu života i problemima djece u Ruandi. Marinela ih je potaknula na simbolično skupljanje donacija za izgradnju škole u selu gdje je boravila jer školovanje je njihova želja koja im daje nadu za bolju i vedriju budućnost. Naučili su da i jedna kuna jako puno vrijedi jer jedan dan školovanja i obrok za jednog učenika košta 2, 50kn. Imali su priliku pisati pisma i crtati crteže koje će poslati za Afriku i na taj način postati prijatelji. „Zahvaljujemo Marineli na prekrasnom svjedočenju koje nas je obogatilo“, poručuju učenici ove škole.
Ana Matić / Šime Zupčić