Bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak predslavio je u ponedjeljak 29. srpnja misno slavlje svetkovine sv. Todora, suzaštitnika grada Korčule.
Biskup Huzjak u propovijedi je istaknuo važnost štovanja svetoga Todora, mučenika, čije su moći iz Rima u Korčulu stigle 1736. godine.
Biskup Huzjak prikazao je životopis sv. Todora te povezao primjer njegova života s hrabrošću sinova Makabejaca, ali i istaknuo važnost autentičnog svjedočenja za Krista Gospodina koji je gospodar života i smrti. Sv. Todor bio je čašćen kao zaštitnik vojske, a dugo vremena i kao prvotni zaštitnik Venecije. Već 282. godine sveti Todor, mučenik, zaštitnik je i grada Korčule.
U propovijedi je biskup Huzjak istaknuo važnost pitanja čovjekova smisla života naglasivši da „čovjek nije stvoren i ne rađa se za propadljivost i vremenitost već za vječnost, a u to smo sigurni zato što nam je to Bog u Isusu Kristu pokazao, koji je put čovjekova života, jer je svojim životom, mukom, smrću i uskrsnućem ‘utabao’ put čovjeku pokazavši koji je smisao i kojim smjerom ići. Svjestan je bio da to neće svi prihvatiti i da će neki htjeti život čovjekov usmjeravati po svome usprkos onome što Bog govori, stavljajući sebe na mjesto Božje i progoniti one koji vjeruju u Boga i nose u sebi snagu naslonjenosti svojega života na Božji život. To je braćo i sestre, jedina prava i istinska sigurnost naše vjere“.
Mons. Huzjak podsjetio je na riječi starozavjetne majke iz čitanja o Makabejcima. „Majka sinova Makabejaca bila je vrlo jasna prema svojoj djeci kada je rekla da ih je On stvorio, Bog ih je pozvao u život i da pripadaju Njemu. Ne bojte se krvnika, što vam on može oduzeti? Dakle, ne može vam oduzeti ono što je Božje u vama! Bog je gospodar života i smrti! Zato smo u ovome životu uvijek izloženi nasilju, tjeskobi i prisili, ali što čovjek čini da bi svoj život živio sigurno i onako kako to Bog želi i kako je to On zamislio od početka? Dakle, iz svake Kristove riječi, Evanđelja, majke sinova Makabejaca, Pavlove riječi izbija sigurnost vjere, izbija nešto što je daleko od mlakosti, daleko od slabosti, naklanjanja lijevo i desno kako se nekome svidi ili kako tko želi od nas. Ova riječ koju smo čuli iz Svetoga pisma poziva nas da pogledamo u sebe i vidimo kako smo tu riječ Božju doživjeli“, rekao je.
“Sveti Todor je jednako tako slušao ove riječi i jednako kao i mi promišljao o njima. On je u trenutku kada je trebalo posvjedočiti i kada je rimski car koji je sebe smatrao ‘bogom’ za vrijeme progona kršćana, odvažno i hrabro priznao da je kršćanin, da je Kristov, da je vojnik Kristov. On je gospodar mojega života, a ti care, možeš me ubiti, ali ne možeš dotaknuti ono što je Božje. Takvih je careva u povijesti ljudskoga roda bilo napretek. Iz daleke prošlosti, ali i iz sadašnjosti u kojoj živimo. Nedavno je jedna osoba iz hrvatske visoke politike izjavila da je zgrožena kada vidi mlade ljude koji odlaze u crkvu. Njih bi trebalo maknuti od Crkve. Nije li to zato da se mladima lakše može zagospodariti? Hoćemo li si to dopustiti?“, upitao je biskup Huzjak, istaknuvši da vrijeme progonstava i mučeništva nije prošlo, a u tome nam pomaže primjer sv. Todora.
“Kao kršćani i vjernici pozvani smo živjeti svoju vjeru i to prije svega, a onda svojim životom i postupcima svjedočiti vjeru pred svijetom u kojem jesmo i u kojem živimo. To je život sv. Todora, to je njegovo svjetlo koje je Bog – Spasitelj naš po njemu zapalio i donio ga ovdje među vama, ne samo ovdje u katedralu nego i u srcima svih onih koji ga zazivaju u nevoljama. Kaže se da je sv. Todor zaštitnik vojnika i protiv oluja, raznoraznih oluja ima u našim životima, pa i u našim srcima i potreban nam je zagovor i snaga Božja da se možemo boriti i suprotstaviti olujama svojega života, a onda i svemu onome što odudara od Božjega“, rekao je.
“Želim vam da vas na tom životnom putu prati zagovor sv. Todora, da živite svoju vjeru čvrsto, da se ne bojite, da tako živite u svojem životu, u obitelji, na radnome mjestu i tako steknete ono što je najvažnije, a to je radosni ulazak u zajedništvo s Bogom“, zaključio je biskup Huzjak.
Uz župnika don Frana Kuraju, misu su suslavili svećenici iz Korčulanskog dekanata i gosti na festi.
Nakon svečanoga slavlja, koje je pjevanjem pratio mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Josipa degl’ Ivellia i uz orguljsku pratnju s. Blaženke Rudić, formirana je svečana procesija koja je krenula gradskim ulicama i izvan zidina grada. Župnik je na početku procesije napomenuo: „U procesiji smo narod na proputovanju, mi idemo k nečemu, idemo k Onome koga smo ovom svetom misnom žrtvom slavili, svome Bogu, svome Gospodinu, što simbolizira i ova procesija”. Mons. Huzjak je u procesiji nosio relikviju okamenjene krvi sv. Todora, dok su bratimi nosili kasu sa relikvijama. Članovi bratovština odjeveni u svoje tonige nosili su bogati inventar: torce, kandelabre, ceroferale, zvijezde, križeve, svjedočeći time privrženost svecu i samoj župi.
Procesija je završila molitvom ispred kase s relikvijom sv. Todora, blagoslovom puka i župne zajednice i zazivom vjernika sv. Todoru.
U nedjelju, dan uoči svetkovine, nakon večernje mise župnik don Frano Kuraja je iznio kasu sa relikvijama sv. Todora koja se čuva u glavnom oltaru, te su je bratimi korčulanskih bratovština Svih svetih, Svetoga Roka i Gospe od Utjehe izložili na počasno mjesto na čašćenje vjernicima, koji su imali i priliku poljubiti moći sveca.
IKA; Ivana Farac
Fotografije: Dario Zürchauer i Sebastian Krasniqui/Fotostudio Korčula
