Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u punoj crkvi Male Braće u četvrtak, 27. studenog, predvodio je misu za mlade u koncelebraciji s fra Vitom Smoljanom i don Marinkom Šljivićem.
Sve može urušiti ako ne slijedite prave vrijednosti
Pozivajući se na prvo čitanje koje govori o Babilonu biskup Uzinić upitao je mlade: „Tko je Babilon o kojem Ivan piše? Zacijelo je to bio grad Rim, Rimsko Carstvo, jer Ivan piše o prgonstvu i o situaciji u kojoj se to Carstvo se obara, nesmiljenom žestinom. To je vrijeme progona kršćana. No, je li to jedini Babilon o kojemu Ivan govori? Taj Babilon, ako ga se usporedi s Evanđeljem, može se odnositi i na Jeruzalem koji će biti opkoljen i opustošen, iako se to dogodilo prije ovog vremena o kojm Ivan piše, ali o tom vremenu i tome što će se dogoditi Jeruzalemu govori Isus, a piše evanđelist Luka. No, je li i to iscrpilo sve Babilone? Tko još može biti Babilon? I Crkva, ona kojoj pripadamo i koju volimo, koja nas okuplja u jednu zajednicu naroda Božjeg, i ona može postati Babilon“, potom se biskup osvrnuo na izjavu pape Franje o taksama u Crkvi i rekao:
«Ovih dana je u javnosti poprilično izazvala metež Papina izjava u jednoj propovijedi o taksama, cjenicima u Crkvi. Nije Papa protiv taksi ali jest protiv toga da se mi svećenici, mi redovnici i redovnice pa i mi vjernici pretvorimo u trgovce u Crkvi, a Crkvu pretvorimo u trgovinu, da nam Bog u Crkvi postane nešto manje važno, a da sebe stavimo u prvi plan. E tad i Crkva postaje Babilon i srušit će se, makar je Crkva kao zajednica vjernika ustanovljena od Isusa, a temeljena na stijeni i ne može biti u svojoj cjelokupnosti ruševina, ali može u svojim djelovima, može u nama koji smo članovi te Crkve. U nama se može urušiti, mi urušavamo“, kazao je biskup Uzinić te upitao mlade „No, je li i ovdje iscrpljen taj Babilon? Tko još može biti Babilon?“ i dao još jedan primjer Babilona.
Lijepa Naša, Grad, ti i ja – Babilon?
„Imamo domovinu, zovemo je Lijepom Našom, ali kako joj pristupamo? Na koji način se prema njoj odnosimo? Gledamo li i mi, mi kao članovi jednog naroda i članovi jednog društva, samo na to kako ćemo od tog društva uzeti nešto za sebe ili pokušavamo obogatiti to društvo? Od svih svakodnevnih problema, onih s kojima se svakodnevno susrećemo izdvojit ću samo jedan problem zbog kojeg će naš narod i naša domovina postati jedna ruševina, Babilon, a to je demografski problem. Mi smo narod koji umire. Sve manje nas se rađa, a sve više nas umire. Mladi sve više ostaju neoženjeni i neudati. Ako nastavimo tako, ako vidimo samo sebe, svoj interes, svoj komod, svoj egoizam, a nismo spremni sebe staviti, uložiti, darovati naš narod će postati Babilon. Tko još može biti Babilon?»
Govoreći o gradu Dubrovniku i njegovim ljepotama, ljudima koji dolaze i žive njemu i dive mu se, biskup Uzinić istakuo je da Grad mora biti više od trgovine, više od suvenirnica, te rekao: „Pitanje je koje vrijednosti slijedimo? Što nam je to važno? Ako ovaj Grad, mislim sad tu na ovaj užio dio, ostane Grad u kojemu će biti samo turisti, u kojemu će biti samo trgovina i to ona trgovina suvenira koje smo kupili u Kini, taj grad kojemu se svi dive će postati Babilon“ i upitao mlade tko još može biti Babilon te dao još jedan odgovor.
„I ja i ti možemo postati Babilon. Vi ste mladi, lijepi ste, svi vam se dive kao što su se divili ljepoti Babilona. Pa i vi sami, evo priznajte, onako kad se pogledate u ogledalo, sviđate se sami sebi pa se onda još uljepšavate da biste se svidjeli i drugima. Muški gledaju kakvi su im mišići, jesu li im dobri trbušnjaci, vi cure se šminkate, dotjerujete, stavljate nakit, isprobavate različite haljine. Sve je to lijepo, sve je to normalno ali sve se to može urušiti, ako ne slijedite prave vrijednosti. Sve to može postati Babilon. Mi možemo postati Babilon.“
U nastavku svoje propovijeti, biskup Uzinić mladima se obratio spominjujući knjigu Oscara Wildea, o mladiću, Dorianu Grayu i o tome kako se „u knjizi radi o tome da postoji jedna slika, mladića koji živi egoistično, sebično, nemoralno i ništa se na njemu ne vidi. On ostaje lijep kao što onda kad je naslikan, ali se svi tragovi vide na slici, a slika iz dana u dan postaje ružnija i ružnija. Ako se mi ne brinemo o sebi, ako se ne brinemo o drugome, ako biramo jedan loš stil života, ako smo egositični, sebični, ako ne ljubimo nego mrzimo, ako gledamo kako ćemo drugoga iskoristiti, ma ne urušavamo samo drugoga, urušavamo sami sebe, svoju sliku i postajemo Babilon.“
Poziv na život u radosti i nadi
Biskup Uzinić upitao je mlade zašto misna liturgija govori o svim ovim Babilonima te rastumačio: „Zar zato da nas ražalosti, da u nas uvuče strah? Govori se u ovim čitanjima o rušenju, o uništenju. Jeste li primjetili da se oba čitanja na kraju otvaraju u jednoj drugačijoj perspektivi? Prvo čitanje završava ‘nakon toga začujem, kao jak glas silnog mnoštva na nebu, Aleluja!’ Radosni usklik. Spasenje, slava. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu. I Evanđelje isto završava nakon onih strašnih riječi o razorenju Jeruzalema, ma o kraju svijeta i svi smo mi svjesni da je naš svijet privremen i da smo mi privremeno na ovom svijetu. Na kraju, Sin čovječji dolazi u oblaku svete moći i slave, a kad se to stane zbivati, poziva nas sve, ne da se prestrašimo, nego da podignemo svoje glave, jer se približava naše otkupljenje. I zapravo, ova čitanja nisu poziv da se bojimo, da se strašimo, nisu nešto što nam kaže da pazimo jer ćemo završiti kao ruševine. Ne. Ova su čitanja poziv da živimo u nadi, da živimo radosno, da podignemo glave što god nam se dogodilo. Ne možemo propasti.“
Obraćajući se mladima u propovijedi, biskup Uzinić prisjetio se filma Žal u kojem je plaže na Tajlandu prikazana kao raj na ovoj zemlji, iako danas ta plaža više ne postoji jer je uništena od udara jednog tsunamija, priča filma je prilično jasna, te je biskup nastavio govoriti mladima: „Na toj plaži se skupila grupa mladih i pametnih ljudi, mirotovorci i super im je bilo živjeti na toj plaži na kojoj je jedan sklad, jedno jedinstvo ali do kojeg trenutka? Do trenutka kada jednog od njih razderao morski pas pa je počeo jaukati od boli, teško se suočavao s bolešću, a i drugi s njim i morao je umrijeti jer tu nisu imali medicinska pomagala kako bi mu pomogli. U tom trenutku, onaj raj je postao pakao. Što nam želi reći ta slika, što nam zapravo želi poručiti Gospodin? Čemu nas On želi poučiti? On nas želi poučiti onom raju i pripremiti za onaj raj kojega ni ne nesreće, ni bolesti, ni smrti ni ništa drugo neće uništiti. Onaj tko živi u skladu s tim, tko bira takve vrijednosti u ovom svijetu i životu, on se može sa svim suočiti. Ovaj grad se može srušiti, naša domovina može prestati biti ovako lijepa ali ako mi u sebi imamo izgrađene prave vrijednosti, ako mi na pravi način prave vrijenosti živimo, onda i naša tijela, i naš grad, i naša domovina, i Crkva, i svijet u kojem živimo i makar ga sve može pogoditi, ostaje uspravan, ostaje podignute glave jer svi mi onda znamo da ono što vidimo nije završetak, da će Krist doći, i da se približilo naše otkupljenje.»
Nakon propovijedi, crkvu je ispunila lagana melodija te su svi sudionici imali priliku napisati svoje intimne molitve na papiriće te su neke od njih bile čitane kao molitva vjernika, a ostale prikazane Bogu.
Nakon pričesti i obavijesti, svi sudionici, posebno mladi bili su pozvani na već poznato druženje u Samostanu sv. Klare gdje im se ovoga puta pridružio i biskup Uzinić.
Romana Čomić