Na blagdan sv. Lovre, đakona i mučenika, biskup msgr. Mate Uzinić predvodio je koncelebrirani misno slavlje u istoimenoj crkvi u Trsteniku na Pelješcu. Biskupa Uzinića, uz vjernike Trstenika, dočekali su i župnik Janjine don Mario Karatović i dekan Pelješkog dekanata don Ante Marković.
U propovijedi biskup Uzinić podsjetio je kako se sveci ponekad slave samo zbog tradicionalnih razloga, jer su to činili preci koju su pojedinog sveca izabrali za svojeg zaštitnika, a onda mu u trudu i znoju, uz mnoga odricanja, sagradili i uredili crkvu ili kapelu. Istaknuo je kako to kao razlog slavlja može zadovoljiti političku zajednicu, mjesto kao takvo, ali ne kršćane. „Nama to nije i ne smije biti dovoljan razlog za slavlje,“ reko je biskup Uzinić dodavši da su naši preci kao i mi danas slavili svece jer im treba njihov zagovor, pomoć i zaštitu u svakodnevnim životnim situacijama što je dobar razlog za slavlje, „on slavlje diže na jednu višu razinu, potiče na angažman“, ali ni to nije dovoljan razlog za slavljenje svetaca. Upućujući okupljene vjernike na pravi razlog slavljenja svetaca, a to je zavirivanje u njihov život i pokušaj nasljedovanja onoga što su oni činili, dubrovački biskup je citirao riječi bl. Ivana Pavla II. „Sveci pripadaju našoj obitelji, a mi njihovoj…Upravimo svoj pogled u njih da ne bismo izgubili vjeru u sebe i druge. Sveci su znak povjerenja u mogućnost svakog od nas: okrenimo se njima da bismo otkrili sveca u nama; usporedimo se s njima da bismo shvatili da Bog nije naviknut gubiti u suočavanju s ljudskom krhkošću“.
Govoreći o životu sv. Lovre i otkrivanju mogućnosti vlastite svetosti biskup Uzinić je naglasio dvije dimenzije njegovog života: đakonsko služenje i kršćansko mučeništvo povezavši ih s pročitanim liturgijskim tekstovima. „Te dvije dimenzije njegovog života i smrti u njemu nam otkrivaju kršćanina koji je u svom vremenu velikodušno odgovorio Gospodinovu pozivu da ga slijedi u životnom služenju i svjedočenju do kraja, kršćanina koji je živio i umro za ono što je bio, kršćanina koji je za života neumorno sijao blago Božje riječi kojemu je povjereno, ali i sam postao sjeme.“ Biti svet ne znači tražiti posebne prilike, kazao je biskup Uzinić nego se svetost ostvaruje u svakodnevnici i konkretnim okolnostima u kojima živimo. „Ona nije ništa drugo doli dosljedno življenje svoga biti kršćani koje se, polazim od najugroženijih dimenzija našeg kršćanskog života u ovom vremenu, odnosi na zaštitu i promicanje ljudskog života, zaštitu prava i dostojanstva obitelji, poštivanje vjerskih i svih drugih sloboda, što uključuje i pravo na sakralne objekte, na nedjeljna euharistijski okupljanja, na kršćanski odgoj vlastite djece, na slobodno izražavanje svojih kršćanskih stavova u javnosti itd. Svemu iznesenom možemo i moramo dodati i našu osobnu dosljednost življenja u skladu s onim što propovijedamo, našu osobnu dosljednost u življenju logike evanđelja, što uključuje i naše osobno svakodnevno umiranja pšeničnog zrna, umiranje mene kao svećenika i biskupa, i tebe kao kršćanskog oca ili majke, muža ili žene, mladiće ili djevojke. Bez tog umiranja nema zaista ničega i ne može biti ništa kvalitetno niti u našem osobnom životu, niti u životu naših obitelji, društva, Crkve. To je ono što kao kršćani trebamo svjedočiti svaki dan se iznova dajući, svaki dan iznova sebi umirući da bi drugima živjeli,“ poručio je vjernicima Trstenika biskup. Podsjetio ih je i na poruke pape Benedikta izrečene prošle godine u Zagrebu, u kojima je Papa upozorio na pošast sekularizacije i potrebu opiranja kršćana tom mentalitetu, te posebice ohrabrio obitelji da svjedoče kršćanski način života. „Biti kršćanski dosljedni! To je ono što se traži od nas današnjih kršćana. Baš zato, danas više nego li jučer, nije dovoljno biti kršćanin koji govori da je kršćanin, a poseže za nasiljem, pljačkom, krađom, ubojstvom, izrabljuju radnike ili vara i potkrada poslodavce, nije dovoljno biti kršćanin koji se lako dade uvući u ralje netrpeljivosti i nekritičkog, zlonamjernog i iz konteksta izvađenog komentiranja pojedinih izjava, događaja i potreba Crkve, nije dovoljno biti kršćanin koji iz poruke spasenja izvlači samo ono što mu se sviđa, a odbacuje i ismijava ono što mu se ne sviđa, kojemu je važno samo imati, a ne i biti, nego su ovom našem društvu potrebni kršćani koji plivaju protiv struje i koji se, svatko u svom zvanju i zanimanju trude živjeti svoju pripadnost Isusu Kristu i tu pripadnost svjedočiti uvijek i svima,“ zaključio je biskup Uzinić.