„Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit’. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora“ (Iz 11, 6-9).
Mi kršćani vjerujemo da je Bog u Božiću, u kojemu je u betlehemskom Djetetu postao S nama Bog, jedan od nas, započelo ostvarenje ove veličanstvene vizije svijeta o kojoj je govorio prorok Izaija. No mi istovremeno znademo da se ta vizija svijeta još nije u potpunosti dovršena. Zato je mi kršćani, Crkva, shvaćamo kao svoju zadaću. Isus je to naše poslanje sažeo u molitvu: „Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!“ (Lk 1, 2), ali i poslanje: „Idite! Evo šaljem vas kao ovce među vukove. … U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’“ Otajstvo Božića, u kojemu promatramo Sina Božjega koji se „nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“ (Fil 2, 6-8) i iz kojega crpimo milosnu snagu, nam zacrtava put. Taj put nije put moći i vladanja. Taj put je put nemoći i služenja, put Govora na gori.
Želim iskoristiti ovu svečanu priliku da bih zahvalio svim svojim suradnicima, prije svega dijecezanskim svećenicima koji su najbliži suradnici svakog biskupa, a zatim i brojnim redovnicama, redovnicima i, osobito, vrijednim laicima, kako zaposlenicima u Biskupskom ordinarijatu i drugim biskupijskim ustanovama, poput Klasične gimnazije, Caritasa, Biskupijskog savjetovališta i sl., tako i članovima različitih biskupijskih, ali i župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća koja su sastavljana od dragovoljaca, što su svojim doprinosom pomogli Dubrovačkoj biskupiji i meni njezinom pastiru da hodimo tim putem, dajući svoj, možda mali i nevidljiv u svijetu suprotnosti u kakvom živimo, ali ipak vrijedan i neophodan, doprinos u izgradnji Božjeg kraljevstva i ostvarenju one vizije svijeta koja je u Božiću imala svoj veličanstven iskorak Boga u našu ljudsku povijest, a koja treba i nas, naš doprinos, da bi se mogla nastavila u prostoru i vremenu, za nas je taj prostor ova biskupija i vrijeme ovo naše vrijeme, do svog konačnog ostvarenja. Hvala i svima vama, dragi prijatelji, na svakoj lijepoj riječi, svakom savjetu, poticaju, potpori, pomoći, čestitki, na svakom započetom i još više svakom dovršenom zajedničkom projektu. Hvala i za vašu prisutnost, čestitke, darove… Vi ste mi, zapravo, najvrjedniji dar. Mi smo to jedni drugima. Naša zajednička prisutnost na ovom slavlju, kojoj razlike među nama nisu bile smetnja, nego poticaj i obogaćenje, najbolji su znak da smo svi zajedno barem jedan korak bliže ostvarenju one proročanske vizije o boljem svijetu, vizije koja je svoj odlučan iskorak u naš svijet učinila o Božiću, onom prvom, a želi ga, na otajstven način, ali s našim doprinosom, nastaviti i o ovom Božiću.
„Veličanstvena vizija o kraljevstvu velikoga, vječnog mira u kojem je nadvladano svako nasilje i svi ljudi – muževi , žene i djeca – žive skupa u miru i jedinstvu s prirodom, poziva nas da ovo kraljevstvo ostvarimo već u našem svakodnevnom životu. Umjesto da sanjarimo o tome danu, potaknuti smo da predokusimo što nam je obećano. Kad god oprostimo svome bližnjemu, kad god nasmijemo dijete, kad god pokažemo sućut prema onome koji trpi, kad god napravimo buket cvijeća, zaštitimo životinju, izbjegnemo onečišćenje, ukrasimo svoj dom i obrađujemo svoj vrt, zauzmemo se za mir i pravdu među ljudima i narodima (ma zapravo činimo one velike i važne stravi o kojima pišu novine i one male svakodnevne stvari koje nitko ne primjećuje, ali su znak ljubavi i predanosti) mi dopuštamo da ova vizija postane djelić stvarnosti. Ovu viziju jedni drugima moramo neprestano stavljati pred oči. Kad god ona u nama oživi, smoći ćemo novu snagu da ju živimo upravo ondje gdje jesmo. Umjesto da nas ova vizija udaljuje od života, ona nas potpuno uključuje u život.“ (Henri J. M. Nouwen).
S nadom da ćemo to svi iskusiti i da će nam u tome pomoći i ovo naše današnje čestitarsko okupljanje od srca svima vama i svim vašima, želim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2019. godinu!
Bog vas blagoslovio! Živjeli!