Propovijedajući na sprovodu sv. Ivana Pavla II., pape, tadašnji kardinal Joseph Ratzinger, a sadašnji papa u miru Benedikt XVI., izdvojio je, između ostaloga, prvu rečenicu današnjeg evanđeoskog ulomka – „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“ – kojom se Isus opraštao od svojih učenika, da bi ocrtao osobnost čovjeka od kojega se opraštao on i cijela Crkva, pa i sav svijet. Da bi pojasnio na što misli, dodao je: „Kristova je ljubav bila glavna snaga u našem ljubljenom Svetom Ocu. Tko ga je vidio kako moli, tko ga je čuo propovijedati, to znade.“ Znak ove Kristove ljubavi, koja je bila glavna pokretačka snaga sv. Ivana Pavao II., bilo je i to što je, to je također istaknuo kardinal Ratzinger, bio „papa koji je tražio susret sa svima, koji je imao sposobnost opraštanja i otvoreno srce za sve.“
Upravo ovu svečevu dimenziju, ovo da je „tražio susret sa svima“, su mogli iskusiti i mnogi od nas. On je bio papa kojega je bilo jednostavno susresti. Tu milost susreta s njim nisu imali samo pojedinci nego i mnoge zemlje svijeta. U pastoralnom pohodu Hrvatskoj je bio čak tri puta, a dva puta je posjetio i naše sunarodnjake u Bosni i Hercegovini. I naš Grad se s ponosom sjeća njegovog blagoslovljenog pohod 6. lipnja 2003., kad je proglasio blaženom Mariju Propetog Isusa Petković, utemeljiteljicu Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje. S ponosom se spominjemo njegovih riječi na kraju misnog slavlja: „Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ostvarila. Zahvaljujem Bogu na tome.“ Ipak, još smo ponosniji što je prihvatio biti naš počasni sugrađanin. Primajući u Rimu povelju počasnog građanina Dubrovnika, 24. travnja 2004., rekao je i ovo: „Radujem se što ste me htjeli ubrojiti među građane staroga i lijepoga Dubrovnika, toga pravog bisera hrvatskoga Jadrana, središta tisućljetne uljudbe prožete katoličkom vjerom i obilježene stalnom vjernošću Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo teškim vremenima. … Neka Bog blagoslovi Dubrovnik, koji je od danas i moj grad, i svu hrvatsku zemlju.“
U spomenutoj propovijedi kardinal Ratzinger je dodao i to da nam kao takav „papa … i danas govori Gospodinovim riječima: prebivajući u Kristovoj ljubavi, u Kristovoj školi, naučimo se umjetnosti prave ljubavi.“ Važna je ova rečenica jer ona nam poručuje da se sadržaj prve rečenice današnjeg evanđeoskog ulomka – „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“ – ne može iscrpiti u životu sv. Ivana Pavla II., nego da se njezin sadržaj odnosi i na sve nas jer svi mi smo, bez obzira na poslanje koje imamo u Crkvi i u svijetu, pozvani prebivati u Kristovoj ljubavi, kako bismo se u njegovoj školi naučili umjetnosti prave ljubavi, odnosno kako bismo promatrajući ljubav kojom je Isus ljubljen od Oca i kojom Isus ljubi nas, mogli ostati u njegovoj ljubavi i širiti tu ljubav na druge pokraj sebe. Večeras ću među nama izdvojiti dvije skupine na koje se odnosi ovaj poziv.
Prva skupina koju želim izdvojiti ste vi dragi mladi koje je sv. Ivan Pavao II. volio zvati „budućnošću i nadom Crkve.“ Da bi ste to i bili, da biste zapravo uopće imali budućnost, nužno trebate prebivati u Kristovoj ljubavi, biti u Kristovoj školi i od njega se naučiti umjetnosti prave ljubavi. Ovo je poruka koju vam danas šalje evanđeoski ulomak koji smo čuli, ali i poruka koju vam slijedeći taj evanđeoski poziv upućuje sv. Ivan Pavao II., čovjek koji je iskreno volio, ali i razumio mlade ljude. Evo što on na jednom mjestu kaže govoreći o spolnoj ljubavi koja je oblik ljubavi koja vas u vašoj dobi najviše zaokuplja: „Nakon svega, mladi ljudi uvijek su u potrazi za ljepotom u ljubavi. Oni žele da njihova ljubav bude lijepa. I onda kada se prepuste svojim slabostima i ponašaju se skandalozno, u dubini svojih srca i dalje žele lijepe i čiste ljubavi. To vrijedi i za mladiće i za djevojke. U konačnici, oni znaju da im samo Bog može dati istinsku ljubav. Kao rezultat toga, spremni su slijediti Krista, bez brige na napore, koje će pri tome iskusiti.“ („Prijeći prag nade“, 1995.). Da, svetac je vas mlade doista poznavao! I pogađao u bit! Isusov se poziv na ljubav, međutim, ne iscrpljuje samo na spolnoj ljubavi. Taj se poziv odnosi i na sve druge oblike ljubavi. Izdvojio bih osobito ljubav koja se očituje u služenju. To je ona ljubav koju nam je do krajnjih granica iskazao sam Isus Krist. Upravo na tome počiva njegov poziv iz današnjeg evanđelja izgovoren neposredno prije nego li će nam u muci pokazati o kakvom je služenju riječ. U ovaj oblik ljubavi spada, na primjer, sve ono što ste učinili uključivanjem u prošlotjedni projekt: „72 sata bez kompromisa“. Podsjetio sam jednu skupinu i vidio koliko u vama ima one prave, one Kristove ljubavi, one ljubavi koja je sposobna promijeniti i vas i svijet oko vas. Čestitam vam na svemu što ste učinili stavljajući se u ljubavi na raspolaganje Isusu Kristu bez kompromisa puna 72 sata. I iskreno vam zahvaljujem! Pozivam vas da nastavite tako činiti. I ne zaboravite! Kristu trebamo pripadati ne samo 72 sata, nego čitav život. Bez obzira na naše zvanje i zanimanje, uvijek moramo biti s njim i njegovi. To je jedini put prema ostvarenju onog poziva koji nam je uputio u najsvečanijem trenutku svoga života, trenutku oproštaja, a koji nam je ponuđen u današnjem evanđeoskom ulomku: „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi.“
Druga skupina koju želim izdvojiti ste vi dragi sudionici Generalne skupština Unije Manje Braće Europe, kao i svi prisutni redovnici i redovnice, ali na svoj način i mi prisutni svećenici, mi kojima je životno poslanje promatrati Očevu ljubav prema Kristu i Kristovu ljubav prema nama, kako bismo, poput sv. Ivana Pavla II., ostali u njegovoj ljubav, a onda i drugima mogli pomoći da čuju taj Kristov poziv i ostanu u njegovoj ljubavi. To je naše poslanje! To je poslanje Crkve! U svojoj poruci za Svjetski misijski dan 2015., a u kojoj se, jer se nalazimo u Godini posvećenog života, papa Franjo osobito obraća posvećenim osobama, između ostaloga piše da je „misija velika ljubav prema Isusu Kristu i, istodobno, velika ljubav prema njegovu narodu.“ Papa to dodatno pojašnjava govoreći kako „u molitvi pred Isusom raspetim … shvaćamo da se ona ljubav koja izvire iz Isusovog probodenog srca širi da obuhvati sav Božji narod i cio ljudski rod; i tako osjećamo da se on želi kako bi se sve više približio svom ljubljenom narodu i svima koji ga traže iskrena srca.“ Kako je to moguće učiniti u ovom današnjem svijetu i vremenu? Vjerujem, dragi sudionici Generalne skupštine, da ste se to i vi pitali, osobito dok ste slušali predavanje generalnog ministra fra Michaela Perrya o izazovima koji su pred vama kao redom u Europi, a u skladu s usmjerenjima posljednjeg Generalnog kapitula. Nadam se da ste našli i odgovore. Uvjeren sam da ti odgovori nisu i ne mogu biti daleko od poruke današnjeg evanđelja koju je u poruci za Godinu posvećenog života papa Franjo sažeo u jedan od ciljeva te godine, a taj cilj je, uz zahvalno gledanje na prošlost i grljenje budućnosti s nadom, „živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju.“ Eto to je to! Bez toga življenja sadašnjosti s velikom ljubavlju smo ništa! Nemamo smisla! Bolje da nas nema ako nismo ljudi ljubavi! No, što to konkretno znači? To znači nadahnjivati se na Očevoj ljubavi prema Isusu i Isusovoj ljubavi prema nama i tu ljubav živjeti unutar vlastitih zajednica, ali i izvan vlastitih zajednica, u odnosu prema drugim kršćanima, ali i svim ljudima ne isključujući nikoga, a uključujući osobito one na rubovima Crkve i društva, one kojima su posvećene osobe uvijek znale biti blizu i koje su, na svoj način, bile poticaj za ustanovljenje mnogih redovničkih kongregacija, pa i onih koje su se nadahnule na franjevačkoj karizmi. U konačnici to znači postati i u ovom vremenu, poput sv. Franje i drugih svetaca ili sv. Ivana Pavla II., radosni proroci koji žive zajedništvo prignuti u ljubavi nad drugima, dok se istovremeno propitkuju što to Bog i današnji svijet od njih traže.
A to što od nas Bog i današnji svijet traže može se za sve nas, danas kao i jučer, sažeti u prvu rečenicu današnjeg evanđeoskog ulomka kojom nam Isus, opraštajući se od nas, poručuje: „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi.“