Armenski kameni križ hačkar sa simbolima hrvatske sakralne baštine blagoslovljen je u nedjelju, 24. travnja u klaustru dominikanskog samostana u Dubrovniku, gdje će i ostati i ubuduće će se moći razgledati. Hačkar je isklesan posebno za Dubrovnik povodom 1700. obljetnice mučeničke smrti dubrovačkog zaštitnika Armenca sv. Vlaha.
Na svečanost blagoslova hačkara stigao je i Arman Hovanesyan, konzul Republike Armenije u veleposlanstvu u Rimu, koji se na engleskom jeziku obratio okupljenima istaknuvši važnost ovog trenutka jer su hačkari remek-djela koja predstavljaju kršćanstvo i kulturu armenskog naroda.
Crkveni povjesničar dr. fr. Stjepan Krasić kazao je kako se uz veliki jubilej sv. Vlaha željelo napraviti i nešto posebno što će ostati za sljedeća pokoljenja. Pa se tako u okviru odbora za proslavu Parčeva jubileja došlo do ideje obnove dubrovačke zborne crkve sv. Vlaha, koja je završena, i postavljanju spomenika koji bi trajno obilježavao prisutnost armenskog naroda i sv. Vlaha u Dubrovniku.
Dr. Krasić je također podsjetio kako je Armenija jedna od rijetkih zemalja na svijetu čija državnost datira još od staroga vijeka, spominje se još u 6. stoljeću prije Krista. Najveći razvoj je dostigla u prvom stoljeću prije Krista. Armenci su prvi narod koji je kao cjelina primio kršćanstvo i „nikada nije okrenuo leđa svojoj vjeri“ i „jedan je od naroda koji je najviše pretrpio za svoju vjeru“. Njegova povijest bilježi progone zbog kojih su i danas razasuti po cijelome svijetu. „Ovaj hačkar želi biti dar armenskog kršćanskog i mučeničkog naroda gradu Dubrovniku na čijim mirima već više od 1000 godina bdije nama svima tako dragi lik armenskog mučenika sv. Vlaha,“ istaknuo je dr. Krasić.
Križ u kamenu blagoslovio je prior samostana sv. Dominika fr. Matijas Farkaš.
Na kraju su se okupljenima obratili i predsjednica Društva prijatelja Armenije u Dubrovniku pijanistica Naira Asatryan Wiele i povjesničar dr. Vinicije Lupis, koji su se najviše angažirali oko projekta hačkara u Dubrovniku. Izražena je zahvalnost dominikancima što su prihvatili da hačkar bude u njihovom samostanu u dubrovačkoj povijesnoj jezgri i radost što se tako hačkar sada nalazi u samom srcu Dubrovnika.
Svečanosti su glazbom pridonijeli armenski glazbenici koji su izveli dvije armenske skladbe. Predsjednici Društva u znak prijateljstva uime dubrovačkih likovnih umjetnika darovan je lik dubrovačkog Parca oslikan na dubrovačkoj kupi.
Projekt izrade i dolaska hačkara u Dubrovnik financijski je pomoglo Društvo prijatelja dubrovačke starine.
Hačkar (khatchkar) je križ isklesan unutar pravokutnog kamena oko kojeg su bogato isklesani različiti biljni, životinjski ili apstraktni ornamenti. Čest motiv na njima je i rozeta koja simbolizira vječnost. Visina kamenih blokova iznosi oko 1,5 metar ili više. Dubrovački hačkar inačica je jednog armenskog hačkara iz 10. stoljeća s nekoliko posebnosti. Na vrhu kamenog bloka isklesan je pleter identičan onome na pluteju iz crkve sv. Nikole na Prijekome u Dubrovniku. U sredini križa nalazi se lik sv. Vlaha, a u podnožju je na hrvatskom, armenskom i engleskom jeziku ispisano: „U spomen na 1700. obljetnicu mučeništva sv. Vlaha i mučeničkog puta armenskog naroda“. Dubrovački hačkar izradio je armenski umjetnik Artak Hambardzumyan.
Povijest hačkara inače seže u 9. stoljeće (počeci su čak u 4. stoljeću), a vrhunac proizvodnje kamenih križeva bio je od 12. do 14. stoljeća. Nakon toga je slijedio period zabrane klesanja hačkara, no u 16. stoljeću su se prilike promijenile, umjetnost izrade hačkara se obnavila i traje do danas. Hačkari se obično izrađuju u spomen na neke velike događaje ili kao spomen spasa od katastrofa.
Simbolizam i proizvodnja hačkara nalaze se na UNESCO-vom Popisu nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji od 2010. godine. Tako da Dubrovnik sada ima još jedan vrijedan spomenik i zanimljivu priču koju može dodati stranicama svoje bogate kulturne baštine.
Angelina Tadić