Četvrtog dana devetnice pred blagdan bl. Marije Propetog u Blatu na Korčuli, 3. srpnja euharistijsko slavlje u dvorištu samostana ispred svetišta predvodio je don Miroslav Karatović, župnik župe sv. Martina u Žrnovu u koncelebraciji s don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu.
Kako se taj dan slavio blagdan sv. Tome apostola propovjednik je govorio o vjeri kao temeljnom odnosu čovjeka s Bogom, te o vjeri bl. Marije Propetog. Rekao je kako živimo u vremenu u kojem se nerijetko od vjernika mogu čuti riječi: „Moja vjera je u krizi“.
„Živimo u vremenu kada je vjera postala upitna stvar. Čovjek iako u sebi duboko religiozan glumi kao da nije, a ipak to pokazuje da je vjera životna činjenica koja zavrjeđuje da se o njoj razmišlja i propitkuje. Da to bude osobna vjera koja se svjedoči unutar zajednice bez ikakvih maski i fasada, vjera koja se živi ne samo u ispovijedanju, već i u djelovanju“, kazao je župnik Karatović.
Ispričao je slikoviti primjer o tome kako jedan Afrikanac, nakon što je određeno vrijeme boravio u Europi, vidi kršćanstvo u Europi. On je izvadio iz vode mokar kamen i prepolovio ga. Kamen je izvana bio mokar a iznutra suh. Tako je on doživio kršćanstvo u Europi. „Mnogi su izvana vjernici, ali iznutra je srce nepromijenjeno. Kao što voda nije dirnula nutrinu kamena, tako ni kršćanstvo nije dirnulo njihovo zatvoreno srce.“
Osvrnuvši se na taj problem zatvorenosti srca kršćana pred Bogom i Riječju Božjom, kazao je: „Mnogi slušaju Njegovu Riječ, ali joj ne dopuštaju pristup srcu, dok vjera u biti znači dati srce i u svakom trenutku moći prepoznati ono što nam Bog želi reći i poručiti. Primjer u tome nam daju mnogi svijetli primjeri vjere koji su u krizi vjere prepoznali priliku za rast s Bogom i u Bogu.“
Govoreći o sv. Tomi apostolu rekao je da ljudima odmah na na pamet pada njegova nevjera, što je pogrešno, te se pozvao na riječi svetog pape Grgura Velikog, koji kaže da se to nije slučajno dogodilo, nego po božanskom određenju. „Tako je višnja blagost dala da taj sumnjivac, dotičući učiteljeve rane na tijelu izliječi u nama rane nevjernosti.“ Još više se na nas, po riječima pape Grgura Velikog, odnose riječi: ‘Blaženi koji nisu vidjeli a povjerovali su’, kazao je propovjednik i dodao da papa Grgur tumači kako se to na nas odnosi ako svoju vjeru pratimo djelima. „Onaj naime istinski vjeruje koji djelom izvršuje ono što vjeruje.“
Ispunjenje ovih riječi prepoznajemo u liku i djelu blažene Marije Propetog Petković, ustvrdio je župnik Karatović, za koju reče jedna od njezinih sestara: „Ona je pravi uzor vjere i istinski, iskreni poticaj za naše vrijeme… Ona jednostavno živi, misli, djeluje, moli u vjeri, s vjerom i po vjeri. Svojom vjerom prožetom djelotvornom ljubavlju prema najpotrebnijima blažena Marija je bila odgovor potrebama vremena. Može se reći da je njezina vjera bila živa i djelotvorna. Njen primjer nas poziva na nasljedovanje kako bi i naša vjera potkrepljenja djelotvornom ljubavlju prema bližnjemu odgovorila potrebama vremena u kojem živimo, a njen zagovor za koji molimo neka nam u tome pomogne.“
Na završetku euharistijskog slavlja svećenici, sestre i vjernici su u procesiji ušli u svetište, gdje je uslijedio završni blagoslov s relikvijama blaženice. Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao zbor mladih iz Lumbarde.
Večernji program nastavljen je koncertom duhovnih pjesama koje je izveo zbor mladih iz Lumbarde.
s. M. Jasminka Gašparović