U svetištu blažene Marije Propetog Isusa Petković u Blatu na Korčuli započela je u ponedjeljak, 30. lipnja devetnica pred njezin blagdan. Voditelj euharistijskog slavlja bio je fra Zdravko Lazić, gvardijan samostana na Kaptolu u Zagrebu.
Potreba šutnje u buci stalnog govorenja
U svojoj propovijedi govorio je o blagoslovu i potrebi šutnje. »Mi u današnje vrijeme jako puno govorimo. Toliko se govori da već ne možemo slušati. Svi smo iskusili toliko puta kad sjednemo u crkvu, kad se smirimo ili kod kuće ujutro kad započinjemu jutarnju molitvu ili uvečer u smiraj dana jednostavno pred Boga stanemo i osjetimo duboki mir Božje prisutnosti, duboki mir Božje blizine,“ rekao je propovijednik. Blaženica je kroz cijeli svoj život svjedočila svojim duhovnim kćerima u mnogim pismima i poukama, kako je šutnja blagoslov, jer samo onaj koji zna zastati, zašutjeti pred Bogom, tada može doživjeti ljepotu, kako svjedoči psalmist: „Iz srca mi naviru riječi divne, pjesmu svoju je Kralju pjevam.“
Blaženica je vodila računa o onom što govori
„Toliko puta je naglašavala kako nas šutnja liječi i čuva, usporava naš govor, naš jezik zauzdava da ne bismo povrijedili drugoga, da ne bismo tu ubojitu strijelicu usmjerili prema drugome i da drugi zbog nas trpi i bude žalostan.“ Često je činila znak križa na svojim usnama prateći to riječima psalmiste: „Gospodine, stražu postavi na usta moja.“ Pozivala se često na riječi svetoga Jakova apostola koji u svojoj poslanici možda na najjednostavniji, najpraktičnijii način govori da je blažen onaj čovjek koji zna obuzdati svoj jezik, obuzdati svoj govor, podsjetio je gvardijan Lasić.
Potaknuo je okupljene vjernike da u svom duhovnom životu po primjeru i zagovoru blaženice, pokušaju vježbati šutnju. „Šutnja je dragocjena kao sredstvo u rastu iskustva vjere zato što nas ona sabire, da uranjamo, poput blaženice, koja je zagledana u raspelo doživljava ljubav svoga božanskog Učitelja. Tu se ona sjedinjuje i tu kroz mudrost svetoga križa uči šutjeti, šutjeti pred Bogom. I tu su njezine velike riječi, šutnja je čežnja za nastanjenošću.“
Vrijednost šutnje
Šutnja je ono što je potrebno i vjernicima kao i svim ljudima. „Moramo shvatiti vrijednost šutnje, povučenosti, da bismo se susreli s Bogom. Ljepota zajedništva u Bogu onda postaje za nas ono što je blažena Marija cijeloga svojega života nastojala, izvor velikoga blagoslova. U današnje vrijeme zaboravljamo ono što nas Božja riječ uči, kako nas Isus potiče, kako je vama svojim duhovnim kćerima vaša duhovna majka u poticajima pisala, preko usta treba uvijek ići riječ blagoslova. Bog se služi našim ustima da blagoslivljamo njegovo sveto Ime ali i da govorimo lijepe riječi, riječi koje ohrabruju, riječi koje pridižu riječi koje ulijevaju mir i sigurnost,“ poručio je voditelj prvog dana devetnice.
Na kraju je pozvao okupljene vjernike da svi pokušaju pripaziti na svoj govor i na potrebu šutnje kako bi u svima bio nastanjen Bog, Božja milost i da paze što unose u sebe, u svoje srce, kakve riječi i kakve misli.
Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je dječji zbor Stope pod vodstvom s. M. Danijele Lisica.
s. M. Jasminka Gašparović