Opisujući dolazak mudraca u pohode novorođenom židovskom kralju da bi mu se poklonili, evanđelist nas ne želi upoznati s povijesnim činjenicama nego nam želi prenijeti određenu poruku ili poruke jer ih ima više. Vezano uz činjenicu da mudraci nisu bili Židovi, a što znači da su ispovijedali drugu vjeru i pripadali drugim narodima, a prema tradiciji i različitim rasama, ja bih za danas izdvojio samo jednu poruku današnje svetkovine, a ta poruka je pouka o vjerskoj slobodi i toleranciji.
Prema ovogodišnjoj poruci pape Benedikta XVI. za Dan mira u kojoj je progovorio o različitim aspektima mira, a u kojoj je, po mom mišljenju, najvažniji naglasak stavljen na potrebu napuštanja diktature relativizma i pretpostavki o potpuno autonomnom moralu i priznanje postojanja „neotuđivoga moralnog zakona što ga je Bog upisao u savjest svakog čovjeka“, pravi mir ovisi i o vjerskim slobodama. Vjerske slobode ne smijemo shvatiti – piše papa – „samo s negative točke gledišta, kao slobodu od … obveza i prisila u pogledu slobode izbora vlastite religije – nego također s pozitivne točke gledišta … kao slobodu za … svjedočenje vlastite vjere, obznanjivanje i prenošenje svoga učenja, uključivanje u aktivnosti na odgojnom, dobrotvornom i karitativnom polju…“ Analiziramo li vjerske slobode u Republici Hrvatskoj na temelju ovoga ono što nam se događalo i događa posljednjih tjedana, pa i mjeseci, možda možemo reći da smo kao vjernici bili slobodni s negativne točke gledišta, iako je i to nešto o čemu bismo mogli raspravljati, ali i da zbog sve očitije diktature relativizma u Hrvatskoj, pod čiji su utjecaj upali i mnogi koji se nazivaju kršćani, nismo bili slobodni s pozitivne točke gledišta jer nas se pokušavalo i pokušava ušutkati i ograničiti u slobodi za „svjedočenje vlastite vjere, obznanjivanje i prenošenje svoga učenja“ i osobito, uključivanja u aktivnosti na odgojnom … polju“. Zato smo dizali i dižemo svoj glas!
Moramo, međutim, danas nešto i naučiti, a to je da ona prava koja tražimo za sebe, trebamo znati prepoznati i drugima. Ovo je lekcija koju nam daje svetkovina Bogojavljenja. Ta se lekcija može odnositi na raspravu o vjerskim slobodama i slobodi na odgoj u skladu s vlastitim vjerskim uvjerenjem, ali ona može, a i treba biti, proširena na sve druge slobode, uključujući i ovih dana započetu raspravu o nacionalnim i jezičnim slobodama. Ona, ova lekcija, danas je upućena i onima kojima nisu zacijeljele rane nametnutog rata koji je donio toliko mržnje na ove naše prostore. Pitanje je kad će i hoće li ikad sva ta mržnja ustupiti prostor ljubavi, ali želimo li naučiti današnju lekciju, biti i ostati kršćani, mi kršćani u ljubavi ne bismo trebali zaostajati, nego prednjačiti. Spominjemo ovo i stoga što se svetkovina Bogojavljenja slavi uoči pravoslavnog Božića. Zašto je u praktičnom smislu ovo važno primijetiti? Ne zato da bismo se dodvoravali, kao što to mnogi neiskreno čine, nego da bismo shvatiti da prihvaćanje drugih u njihovoj različitosti i slobodi slavljenja Boga, uz pretpostavku poštivanja svoje vjere i svog načina slavljenja Boga, spada u bitni, sastavni dio kršćanske poruke. Na tome koliko smo ponosni zbog svoga i tolerantni prema onima koji su drugačiji od nas i Boga slave na drugačiji način, naše biti kršćani, katolici, prolazi ili pada. Ovo znači da druge ne smijemo odbacivati zato što vjeruju drugačije, da im ne smijemo nametati naš način i naše vjersko uvjerenje kao jedino ispravno, ali i da trebamo biti svjesni da i onda kad drugi i ne prihvaćaju našu kršćansku poruku ili je prihvaćaju na drugačiji način, to ne umanjuje vrijednost poruke u koju mi ispovijedamo i s kojom se ponosimo, poruke o Bogu koji se za sve utjelovio i u betlehemskom Djetetu na jedinstven način ušao u našu ljudsku povijest.
Mogao sam ovdje i završiti svoje razmišljanje, ali neću. Dodat ću mu prošlogodišnju meditaciju jedna svoje prijateljice koju mi je poslala uz današnju svetkovinu, a koja dočarava otajstvo današnje svetkovine, ali i našu kršćansku zadaću da sa svoje strane učinimo sve ono što su učinili sveti mudraci da bismo i sami postali dionici toga otajstva:
Mudraci nisu vidjeli zvijezdu na jednom. Temeljno su istražili nebo, proučavali zapise, krenuli na put, sukobili se s Herodom i prešli pustinju, a onda im se na kraju zvijezda prikazala u svoj svojoj svjetlosti objavljujući im slavu Gospodina koji se učinio čovjekom za naše spasenje. Ne čekajmo nepokretni i ravnodušni ukazanje Zvijezde … okrenimo i mi naše oči prema nebu, čitajmo Božju Riječ, krenimo na put, pobijedimo strah od susreta s Herodom i od prelaska pustinje, krenimo na put, pa će se i nama također očitovati Gospodin u svoj svojoj slavi (Antonella Fontana).