Vjernici župe sv. Petra u Čari proslavili su sv. Špirijuna (sv. Spiridona), sveca koji je prije 1700. godina sudjelovao na Nicejskom saboru, kod kapelice njemu posvećene u predvečerje njegova kalendarskog spomena, 13. prosinca. Misno slavlje predslavio je župni upravitelj don Mario Tošić.
Predvoditelj slavlja je na početku potaknuo vjernike da se zapitaju koliko su oni tu stvarno iz pobožnosti prema ovome svecu, koliko ga stvarno u svakodnevici zazivaju i nasljeduju, a koliko je to iz običaja i tradicije.
Na temelju evanđelja kojeg je ponudila liturgija zimskih kvatri o desetorici gubavaca, župni upravitelj Tošić je objasnio kako običaji i tradicije imaju tu dobru stranu da okupljaju i čuvaju. “Isus nije protiv tradicije, on šalje gubavce u Hram,. Ali ne ozdravlja Hram, nego vjera – zato se ozdravljenje događa dok su išli”, naglasio je. Povukavši paralelu s proslavom sv. Špirijuna, zaključio je da “ako ostanemo samo na tome da smo kod sv. Špirijuna iz običaja, onda je to isprazno; ovo sve ima smisla, samo ako se dogodi susret s Isusom Kristom.”
Pjevanje je predvodio župni zbor, a nakon mise, vjernici su se spustili do župne crkve ispred koje su upalili i treću adventsku svijeću.
Sv. Špirijun (sv. Spiridon) je ranokršćanski svetac s otoka Cipra. Roditelji su mu bili seljaci, pa je i on bio pastir. U mladosti se oženio i imao kćerku Irenu. Kad mu je umrla supruga, stupio je u samostan, baš kao i njegova kći. Postao je biskup Trimitusa (danas Tremetousia) na Cipru. Bio je žestoki protivnik arijanskog krivovjerja. Za vrijeme Galerijevih progona iskopali su mu lijevo oko, unakazili mu lijevu nogu i poslali ga na prisilni rad u španjolske rudnike. Nakon Milanskog edikta, 313. godine, Spiridon je oslobođen i vratio se u svoju biskupiju. Sudjelovao je 325. u radu prvog sabora u Niceji i oko 345. u radu sabora u Sardici (današnjoj Sofiji) i tamo se istaknuo jasnim i oštroumnim ispovijedanjem vjere u Krista Gospodina. Preminuo je 348. u Trimitusu, a njegove relikvije čuvaju se u crkvi svetog Spiridona na Krfu. Štuju ga i istočne i zapadne Crkve.
Bio je glasovit po svojoj blagosti, svojim proroštvima i svojim čudima, kojima je mnoge obratio na pravu vjeru. Uz njega su vezane mnoge legende i priče. Štuje ga se, među ostalim, kao zaštitnika maslinara.
Župa sv. Petra Čara
