Sudionici Šestog međunarodnog simpozija crkvenih pravnika u petak 26. listopada slavili su euharistiju u crkvu sv. Vlaha, a predvodio ju je, u koncelebraciji s 34 svećenika, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, duhovnik Hrvatskog kanonističkog društva i predsjednik Pravne komisije HBK.
U svojoj propovijedi, osvrćući se na evanđelje koje progovara o znakovima vremena i spominjući se 50. godišnjice otvaranja Drugog vatikanskog koncila koji je upravo čitao znakove vremena, nabrojao je neke od znakova vremena: porast broja stanovništva, rušenje Berlinskog zida i propast komunističkog bloka i komunističke ideologije kao takve, ali i ekonomska kriza sa svim njezinim uzrocima, a i posljedicama, koje pokazuju da i nisu bile neosnovane komunističke parole o “trulom kapitalizmu“, a u sekularizaciji kao znaku vremena pronašao je i pozitivnu dimenziju: „Spomenuti ću i sekularizaciju koja, svi smo toga svjesni, ima negativne posljedice, ali je uz sve to i pozitivna pojava koja nama kršćanima treba pomoći da konačno napravimo iskorak iz zagrljaja svijeta koji nas guši i počnemo na svim razinama autentičnije živjeti svoje kršćanstvo. Mislim da je upravo ovo ono na što je mislio Sveti Otac u apostolskom pismu ‘Vrata vjere’ kad je kao jedan od motiva za proglašenje Godine vjere pronašao u tome da se ‘nerijetko (…) događa da se vjernici više brinu za društvene, kulturne i političke posljedice svoga zauzimanja, dok na vjeru (…) gledaju kao na nešto što se samo po sebi podrazumijeva u zajedničkom životu. No zapravo ta pretpostavka ne samo da se više ne može uzimati zdravo za gotovo već je, štoviše, često zanijekana. Dok je u prošlosti bilo moguće prepoznati jedinstvenu kulturnu matricu, koja je naširoko prihvaćena u svojem podsjećanju na sadržaje vjere i na vrijednosti koje ona nadahnjuje, danas se čini kako, zbog duboke krize vjere kojom su pogođene mnoge osobe, to nije slučaj u velikim područjima društva’ (PF 2)“.
Naglasio je potrebu suočavanja sa stvarnošću: „Uočavanje problema i naše eventualne neučinkovitosti u davanju odgovora na te probleme, vraćam se na općenit govor o znakovima vremena i njihovom čitanju u duhu Evanđelja, neće nam biti od koristi ako nas potekne na plač prošlim vremenima i masovnim kršćanstvom koje je, po mom mišljenju, uvijek bilo tek dojam, a ne i stvarnost, nego će nam biti od koristi ako se uspijemo suočiti sa stvarnošću kao takvom i onda u tu stvarnost unesemo malo više vjere u Boga, nade da može biti drugačije i osobnog angažmana u ljubavi da bi se, uz pomoć Božju, to i dogodilo. U tome nam može pomoći primjer našeg Gospodina Isusa Krista i njegovog kratkotrajnog boravka među nama. Promatrajući, naime, njega i njegovo djelovanje vidimo da ni on nije uspio učiniti sve. Nije svima navijestio radosnu vijest, nije izliječio sve bolesnike, nahranio sve gladne, utješio sve siromašne, sve ljude oslobodio. Prostor njegovog djelovanja bio je vrlo ograničen, ali on je, a upravo to je važno i u tom ga trebamo slijediti, u tom prostoru i vremenu u kojemu je djelovao ‘postavio znakove, vjerodostojne znakove nade da će ono što sada zasvjetljuje u malim skromnim počecima jednom postati sveopća stvarnost kad sam Bog uspostavi svoje kraljevstvo’. Naš prostor i sposobnosti također su vrlo ograničeni, ali je važno da i u toj ograničenosti postavimo vjerodostojne znakove nade, makar i u malim, skromnim počecima. Ovim smo, zapravo, s govora o znakovima vremena koje trebamo čitati u svjetlu evanđelja došli do toga da mi sami trebamo postati znak vremena iz kojega će se iščitavati evanđelje. Upravo o tome ovisi uspjeh svega što činimo. To znači biti znak za koji nam je potreban velik iskorak, velik poput onog Drugog vatikanskog koncila koji je otvorio Crkvu suvremenom svijetu. Mi tom svijetu, koji je danas poprilično drugačiji nego u vremenu Koncila, trebamo pokušati pomoći i da prekorači vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi“, zaključio je biskup.
Nakon mise sudionike je s poviješću crkve sv. Vlaha upoznao mons. Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije.
Šime Zupčić