ČUDESNO DIJETE
Kako je one noći
pomalo kišilo i pomalo
bilo snježno,
dok su pahulje beskrajno tiho
lepršale nebom
i ljubile zemlju nježno.
Sve su priče tad
slile se u bajku nebeske boje,
kada se u štalici trošnoj
čudesno Dijete rodilo.
Sve su tad pjesme ispjevane,
u neponovljivoj harmoniji nebeskog zbora.
Sve su želje onog trena baršunaste niti tkale
a pahulje su kolijevku načinjale;
na proplanku;
u prikrajku skrovitu, Boga dočekale.
Sva su čekanja bila ispunjena,
svi su snovi postali stvarni.
Jer Bog sišao je s Neba,
i skromno i nenametljivo postao
drag i mio,
kao netko već odavni…
don Jozo Sebežević