Dan molitve i posta za posvećenje svećenika i molitva za nova duhovna zvanja održana je u četvrtak, 7. lipnja, u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Program se sastojao od molitve Trećeg časa, duhovnog razmatranja, klanjanja pred Presvetim te misnog slavlja.
Na početku okupljeni svećenici, redovnici i redovnice predvođeni dubrovačkim biskupom mons. Matom Uzinićem, izmolili su molitve Trećeg časa. Nakon toga uslijedilo je duhovno razmatranje koje je održao isusovac p. Vinko Maslać.
U svom razmatranju protumačio je kako Isus vrlo dobro poznaje našu narav, njezina obilježja i njezine potrebe te kako bi stoga rado ostao u našoj sredini da svojom nazočnošću usreći svoje prijatelje, ali i da k sebi privuče one koji su još daleko od njega, međutim uzašao je na nebo. Naveo je tri razloga zašto je to bolje za nas. Prvi razlog kojeg je naveo propovjednik je zato što naša vjera postaje upravo tako zaslužna kada vjerujemo u Krista iako ga ne vidimo ”Blaženi koji ne vidješe a vjeruju”. Prema propovjedniku drugi je razlog to što nam je Spasitelj svojim odlaskom htio ponovno otvoriti nebo koje bijaše nakon ponovnog pada zatvoreno po pravednome Božjem sudu sve dotle dok Otkupitelj ne zauzme posjed svoje nebesko prijestolje. Treći razlog , Spasitelj je svojim uzašašćem htio naše pogled sa zemlje usmjeriti prema nebu.
Neshvatljivo otajstvo Euharistije
,,Da je Spasitelj bio i ostao u Palestini ili na bilo kojem drugom mjestu na zemlji, što bi to najvećem broju kršćana koristilo? Ipak ne bi mogli svi hodočastiti k njemu. Ali kad bi to i mogli tada bi to bilo ili vrlo rijetko ili bi uz sve milijune koje bi željeli vidjeti Spasitelja pojedinci uhvatili tek jedan površan pogled.“
U svom nagovoru naglasio je kako mi vjerujemo i ispovijedamo da Presveto Otajstvo Euharistije sadržava tijelo i krv ujedno s dušom i Božanstvo našega Gospodina Isusa Krista, odnosno cijeloga Krista istinski, stvarno i bitno.
,,Dakle priznajemo da je to jedno neshvatljivo otajstvo, ali Gospodine Isuse, razumijemo da tvoja ljubav može izmisliti i izvesti nešto što ne možemo shvatiti. Ti si rekao ovo je moje tijelo i moja krv. Mi vjernici padamo ničice i govorimo s velikim častiteljem Presvetog Otajstva Euharistije sv. Tomom Akvinskom ‘Klanjam ti se smjerno tajni bože naš, što po prilika tim se sakrivaš’. Isuse, umnoži u nama pobožnost prema ovom najvećem i najnježnijem otajstvu svoje ljubavi. Nazočnost Božanskog Spasitelja u Presvetom Otajstvo Euharistije dar je koji je dostojan našeg Božanskog prijatelja. Ovdje u Otajstvu Presvete Euharistije On nam je toliku blizu kako to želi žar njegove ljubavi, ali ipak toliko daleko da time nije spriječen naš život u vjeri.“
Propovjednik Maslać kazao je kako je oko svetohraništa posve tiho, ali da su tu ipak prisutni anđeoski zborovi sjedinjeni da prinesu svoja klanjanja skrivenom Bogu u sakramentu. Naglasio je kako prividno izgleda da je sve mrtvo, ali ipak nigdje na zemlji ne vlada živahniji život nego ondje gdje sam Život stanuje među nama.
Crkva je stan Kralja neba i zemlje
,,Ovdje se ne zbiva baš ništa o čemu bi nas mogla obavijestiti naša osjetila pa ipak iz toga sakramenta Jaganjčeva proizlazi jedna struja milosti i oplođuje posvuda polje Crkve da neprekidno proizvodi novu cvatnju i nove plodove. Vjera u stvarnu Kristovu nazočnost u Presvetom Otajstvu Euharistije prečesto nije vatra koja bi ražarila naše srce nego samo jedna hladna istina koja nas ostavlja netaknutima kao bilo koji znanstveni poučak. Uvijek iznova moramo se na to podsjećati. Crkva s Presvetim Otajstvom Euharistije nije prazna kuća, pa ni tada kada u njoj nema niti jednog čovjeka. Crkva nije opremljena slikama, kipovima i drugim. Crkva je istinski i stvarno, stan Kralja neba i zemlje. Koji je ovdje radi nas neprekidno nazočan, da nas neprestano obogaćuje blagom svog srca, samo ako hoćemo doći da ga primimo. Ondje u sakramentu Spasitelj misli dan i noć na nas. Njegovo srce čezne za nama ali ne zato što bi nam to trebalo za njegovu sreću, nego stoga što nas njegova ljubav želi obogatiti darovima svojega prijateljstva. Njegov stan postaje svakog dana svima tvoren. Svi bez izuzetka imaju pristup i mogu iznositi svoje želje.“
Pater Vinko Maslać istaknuo je kako nitko tko Božanskom spasitelju dođe iskrena srca ne ode od njega a da nije našao pomoć i da nije obogaćen blagom milosti te dodao kako mnogi kršćani više cijene stotinu zlatnika, nego stotinu nebeskih darova. Također rekao je kako Spasitelj prečesto ostaje usamljen sa svojim darovima, dok pred kućama gdje bi se moglo svaki puta dobiti stotinu zlatnika nikada ne bi prestala gužava.
„Ne slutimo što imamo od Gospodina i Presvetog Otajstva Euharistije. No to ćemo više razumjeti što naše druženje bude srdačnije i češće. Naš Božanski prijatelj sigurno nije zahtjevan svojom željom da mu iskazujemo izvanjsko. On uopće ne zahtjeva od nas da sve druge poslove ostavimo i da dan za danom stupamo u njegovu dvorsku službu. On nas ni najmanje ne smeta u našem obavljanju poslova. Naprotiv, ako na pravilan način radimo svoje poslove tada on sve to gleda kao da je učinjeno za njega i prema tome će nam u određeno vrijeme za to platiti plaću. No on ipak nije tako ravnodušan prema svojim a da mu ne bi bilo vrlo ugodno ako mu posvete nekoliko izgubljenih trenutaka i da ga dođu posjetiti. Zapravo on očekuje od nas da se naš život ne odvija tako kao da Spasitelj u sakramentu uopće nije u nama.“
U pričesti postajemo jedno s Kristom
U svom nagovoru p. Maslać rekao je kako se naš Božanski prijatelj, posebno svetoj Margareti Mariji Alacoque potužio na ravnodušnost, hladnoću mnogih kršćana prema tom otajstvu njegove ljubavi, rekao je kako Bog želi najsrdačnije sjedinjenje s nama u svetoj pričesti, a ono što nas najviše priječi u gorljivom čašćenu Presvetog Otajstva Euharistije jest okolnost da se našim osjetilima ne pruža nešto što bi nas privlačilo.
,,Kada primamo svetu pričest Isusovo je srce također na tjelesan način blizu našemu srcu i proizvodi najkrasnije sakramentalno djelovanje. Struja života koja se preljeva od Oca na Sina izljeva se i na Sinovo srce i iz njega teče u naše srce i odatle se vraća kao sveti žar ljubavi prema Bogu. Ovo ulaženje i izlaženje Božanske životne struje najviše je djelovanja prijateljstva s Isusom do kojega se u ovom smrtnom životu može doći. Ni jedan drugi sakrament nije kao ovaj sakrament ljubavi i prijateljstva, ovaj kruh se ne pretvara u blagovatelja, nego taj kruh pretvara u sebe onoga koga blaguje, snagom ljubavi i po toj snaži čini mnoge jednim tijelo. Pod dostojnim primanju sv. Pričesti vjernici postaju jedno s Kristom i jedno međusobno u snazi otajstva kruha kako kaže sv. Pavao. Budući da je sv. Pričest otajstvo ljubavi ne treba da se čudimo da je Božanski Spasitelj kada je objavio pobožnost ljubavi, pobožnost svome božanskom srcu sasvim otvoreno uputio, na dostojno primanje sv. pričesti kao sredstvo kojem pokazujemo svoju uzvratnu ljubav i pružimo zadovoljštino za hladnoću i nemar ljudi. Božanski Spasitelju, udjeli nam milost da često i dostojno u primanju sv. pričesti počinemo na tom srcu i istog zdenca ljubavi pijemo.“
Na kraju svog obraćanja dao je primjer jednog svećenika, koji posti nakon mise kako bi još više gladovao za euharistijom. Također dao je primjer nekih svojih prijatelja laika koji svakoga dana pređu od 150 do 200 kilometra da bi prisustvovali svakodnevnoj sv. Euharistiji. Zapitao se je li dostatna svećenička ili redovnička svijest o prisustvu toga najvećeg i najboljeg prijatelja u sakramentu svete euharistije.
Nakon duhovnog razmatranja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a nakon toga misa, koju je također predvodio biskup Uzinić.
Budite svjetlo za svijet
Povodom Dana posvećenja klera generalni vikar dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić pročitao je poruku Kongregacije za kler.
U njoj stoji kako svećenici ne smiju zaboraviti da divota poziva koji ih je privukla, zanos kojim su izabrali kročiti putom posebnog posvećenja Gospodinu i čuda koja vide u prezbiterskom životu, imaju svoj izvor u onom času kad su se njihovi pogledi susreli s Božjim.
,,Trebamo se svakoga dana preobražavati uvijek novim susretom s Gospodinom koji nas je pozvao. Pustiti mu da nas ‘povede visoko’ i da ostanemo ‘u osami’ s njim nije službena dužnost, izvanjska radnja ili beskorisno gubljenje vremena na zadaće povezane sa službom, već živo vrelo koje teče u nama i priječi da naš ‘evo me’ uvene i presahne.
U poruci stoje kako se mogu napraviti tri mala koraka kojima se može potvrditi prianjanje uz Gospodina i obnoviti svećenički život. Ta tri koraka su: Uzaći visoko, Pustiti da budemo preobraženi, Biti svjetlo za svijet.
Na kraju mise, biskup Uzinić, zahvalio je ocima isusovcima na gostoprimstvu te poručio svojim svećenicima da mole za svoje posvećenje i posvećenje svih svećenika. Također rekao je da mole za nova zvanja, posebice za duhovna zvanja u Dubrovačkoj biskupiji. Nakon mise svećenici se svoje druženje nastavili prigodnim ručkom u Biskupijskom sjemeništu.
Domagoj Trojanović