Dan posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji proslavljen je u subotu, 25. siječnja. Redovnici i redovnice koje djeluju na području Dubrovačke biskupije okupili su se u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku na molitvi i predavanju. Predavanje pod naslovom „Redovništvo – najljepši san Crkve“ održao je fra Ivan Boras, gvardijan franjevačkog samostana sv. Jeronima u Slanom. Euharistijsko slavlje s obnovom redovničkih zavjeta u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Redovnici i redovnice do katedrale su došli u procesiji s upaljenim svijećama koje je u zbornoj crkvi dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha blagoslovio dubrovački biskup.
Redovničko lice Dubrovačke biskupije
Zahvalni smo što u ovom slavlju radosti u Kristu gledamo milost redovničkog lica Dubrovačke biskupije, kazao je uvodno predavač Boras. „Zahvalni smo što na njemu vidimo ljepotu raznih karizmi, tragove obnove i svježine, vidimo djela ljubavi, milosrđa i izgaranja za čovjeka; vidimo brige, bore i rane. Danas molimo Duha koji nas liječi i jača, koji svojoj Crkvi daruje novo svjetlo“, rekao je te pozvao okupljene da na ovaj dan sagledaju svoj redovnički život kao i život svoje redovničke zajednice te doprinos svetosti mjesne Crkve.
Govoreći o potrebi imanja snova u životu uopće skrenuo je pozornost na to kako je redovništvo san svih okupljenih jer su se za njega odlučili. Razmišljajući o tome što se dogodilo s tim snom u životu svakoga od njih s obzirom rutinu života koja se s vremenom pojavljuje i razne druge razloge, predavač je naglasio važnost povezanosti s Kristom kako bi se taj san stalno obnavljao. Samostani bi trebali biti mjesta radosnog življenja, a redovnici sanjari koji daju Crkvi krila.
Gvardijan Boras se dotaknuo i pitanja nedostatka redovničkih zvanja te progovorio o posebnostima redovničkog života u ovom vremenu. Spomenuo je i kako se može dogoditi unutar redovničkih zajednica da se neke osobe možda osjete manje vrijedne zbog posla kojeg obavljaju, te u širem smislu da svakoga može dotaknuti i osjećaj da su beskorisni i nevažni jer kao da nisu nikome potrebni. Istaknuo je ulogu karizme svake redovničke zajednice kao zajedničkog dobra cijele zajednice na čemu svi participiraju. Redovnički poziv je dar čiste i nesebične Božje ljubavi, a redovništvo je put radosti života ispunjenog smislom i srećom u življenju za Boga, zaključio je.
Propovijedajući na misi u dubrovačkoj katedrali biskup Uzinić je naglasak stavio na zajedništvo s naglaskom da redovnici i redovnice nisu poslani kao pojedinci nego kao zajednica. Kazao je i kako je Božja riječ temelj redovničkog života te da ju je važno zajedno u molitvi čitati jer ona gradi zajedništvo.
Tko vidi Crkvi, vidi Krista
Jedni bez drugih ne možemo, ali zajedno možemo dosta; karizma je dar zajednici i živi se u zajedništvu; ekipe su snažne zbog zajedništva; Crkva je zajedništvo u kojoj redovničke zajednice imaju svoje mjesto, naveo je biskup samo neke misli koje su se čule tijekom proslave Dana posvećenog života u Dubrovniku. Povezao je to s ulomkom o obraćenju sv. Pavla. „Nije Pavao progonio pojedinca, on je progonio zajednicu, progonio je Crkvu“, istaknuo je biskup o onome što je činio Pavao dok je bio Savao.
„Onaj tko vidi Crkvu, tko vidi crkvenu zajednicu on vidi Isusa Krista. Isus Krist je prisutan u njoj. On koji je živio u Nazaretu, koji je hodao Galilejom navješćujući i objavljujući siromašnima i odbačenima ovoga svijeta Božje kraljevstvo, koji je ubijen, umro, uskrsnuo, nastavlja živjeti – živ je – u zajednici Crkve. I preko zajednice Crkve nastavlja svoje poslanje objave Božje radosne vijesti ljubavi prema svakom čovjeku, osobito prema odbačenima. U jedanaestorici, koji su simbol svih nas, nastavlja svoje poslanje. I želimo li nastaviti biti svjedoci Isus Krista možemo i moramo, ne samo kao pojedinci nego kao članovi svojih zajednica, to činiti,“ kazao je biskup Uzinić.
Redovnici i redovnice – prekaljeni u zajedništvu
Podsjetio je na Godinu posvećenog života koja se prije par godina slavila u Crkvi i na pismo koje je papa Franjo tada napisao, te evocirao neke misli o zajedništvu. Redovničke zajednice bi trebale biti odraz onoga što je Crkva, te pomagati Crkvi da ona bude kuća Božja. Biskup je naglasio i ‘prekaljenost u zajedništvu’, koja bi se trebala osjetiti u redovništvu. Redovnici su pozvani pružiti konkretni model zajedništva, oni su prvi koji bi trebali svjesni onoga što svi kršćani trebaju postati; življenje zajedništva se počinje od vlastite redovničke zajednice, vlastite redovničke kuće pa onda se to dalje širi, neke su od izrečenih poruka.
Biskup je zahvalio svim redovnicima i redovnicama na svemu što čine na području biskupije te na primjeru pokazao što bi se možda moglo učiniti zajedništvom svih zajednica. U življenju evanđelja nema konkurencije, biskupija je Crkva svih nas, nije ona samo Crkva dijecezanskih svećenika, ustvrdio je biskup Uzinić. Dodao je i kako smo svi pozvani moliti i za jedinstvo cijele Crkve jer Isus Krist raspeti i uskrsli povezuje sve kršćane.
I sv. Pavlu, blagdan čijeg obraćenja se slavio, Isus se očitovao u životu tadašnje crkvene zajednice po tome što je bila zajednica i u kojoj je on prepoznao Krista živa. To želim i vašim zajednicama i cijelog Crkvi, da po njima Krist bude prepoznat od ljudi našeg vremena, poželio je biskup na kraju homilije.
Liturgijsko pjevanje predvodile su dominikanke s Korčule a cijelo slavlje animirale su sestre i braća redovnici iz većine redovničkih zajednica koje djeluju na području biskupije.
Susret je organiziralo Vijeće za posvećeni život Dubrovačke biskupije s pročelnikom fra Stankom Dodigom koji je na početku uputio riječi pozdrava i dobrodošlice, a na kraju zahvalio svim sudionicima.
Podsjetimo da se Dan posvećenog života u Dubrovniku proslavlja ranije kako se ne bi proslava preklapala s otvorenjem Feste sv. Vlaha.
Angelina Tadić
