U sklopu trodnevnog programa „Dani pobjede“ kojeg organizira Dubrovačko-neretvanska županija, a kojim se od 22. do 24. listopada obilježava 20. obljetnica oslobađanja hrvatskog juga misu za sve poginule hrvatske branitelje u dubrovačkoj katedrali predvodio je u utorak 23. listopada dubrovački biskup Mate Uzinić. U koncelebraciji je sudjelovao i vojni kapelan don Miljenko Majić. Misa je bila namijenjena za 92 civila, 417 branitelja, 11 pripadnika Narodne zaštite i 3 vatrogasaca koji su izgubili živote tijekom jednogodišnje srpsko-crnogorske agresije na Grad i biskupiju.
„U svojim se molitvama želimo sjetiti i svih drugih žrtava Domovinskog rata 1991-1995., a i naše duge i teške povijesti, jer sve su one, na ovaj ili onaj način, cijena naše slobode. Ovim misnim slavljem osobitu molitvenu blizinu i suosjećanje želimo iskazati i invalidima Domovinskog rata i zatočenim hrvatskim braniteljima, osobito onima koji nevini ispaštaju grijehe i zločine drugih, a to suosjećanje proširujemo i na njihove obitelji i obitelji svih poginulih,“ rekao je u propovijedi dubrovački biskup i nastavio: „ Ma što god da mi govorili i što god da pokušavali na planu pomirenja, a pokušavati moramo jer drugačije ne možemo i jer svaki sukob u konačnici mora završiti stiskom ruke uz riječi oprosti, njihov gubitak i ono što oni podnose u svakodnevnom životu dokaz je da je dvadeset godina, koliko god da se nama čini da je puno, kratko razdoblje da bi se zaliječile rane. Makar boli manje, sve jedno boli. O tome svi mi koje ne boli, ali s njima želimo suosjećati i želimo im biti podrška, moramo voditi računa. Inače će se dogoditi da njihovu bol hranimo mržnjom i osvetoljubivošću, a mržnja i osvetoljubivost stvara još veće rane, još veću bol. Pokušajmo radije biti oni koji svojim pristupom u njihove živote donose mir i utjehu – to je ona utjeha koju jedinio Krist može dati jer On, ‘on je mir naš’ – koje će im pomoći da vlastiti gubitak, osjećaj da su se uzalud borili, da su izdani i sl., opraštanjem pretvore u ljubav, a ljubav, vjerujte mi, ljubav liječi sve rane. Istinitost ove tvrdnje najbolje dokazuje sam Krist koji, kako nas uči sv. Pavao u poslanici Efežanima koja je vrhunac njegove teologije, ‘od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo’“.
S ciljem da „misno slavlje bude uistinu utješni poticaj za opraštanje koje će ljubavlju zaliječiti rane koje nas i dalje bole,“ biskup Uzinić je naglasio dvije poruke: utješnu poruku o potrebi budnosti i poruku o istinskom miru.
Oslanjajući se na evanđeosku prispodobu da će sam gospodar postati sluga onima koje nađe budne, a koja se može primjeniti i na poginule u Domovinskom ratu, dubrovački biskup je rekao: „Jednima je tada biti opasan i sa upaljenom svjetiljkom bilo jednostavno ostati u Gradu, drugima boriti se, ne toliko ‘protiv’ nekoga, koliko ‘za’ nekoga – iako je često to teško razlučiti – trećima rad na nekom drugom planu i polju. To je bilo ono njihovo služenje u kojem ih je zatekao nenadani Gospodinovo dolazak koji se, uvjereni smo, a i zato molimo, sada ‘na nebesima’ pretvorio u ono ‘pripasati će se, posaditi ih za sto pa će pristupiti i posluživati ih.’“
Govoreći o drugoj poruci misnih čitanja da je Bog „mir naš“ biskup je ustvrdio kako je prošlo „dvadeset godina od oslobođenja, a mira, onog istinskog unutarnjeg koji nas čini zadovoljnima zbog postignutog i dosegnutog, nema.“ Kao razlog za to biskup je primjetio da se mir tražio uzdajući se „u našu dubrovačku diplomaciju što smo je gradili i gradimo na ljepoti, ne više i sigurnosti, naših dubrovačkih mira, kulture i tradicije u koju se uklapa čak i Festa sv. Vlaha kao svjetska kulturna baština, na moći novca i dobre turističke sezone itd., a nismo to činili i ne činimo kao ‘sugrađani … svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka’ kojima je ‘zaglavni … kamen sam Krist Isus.’“ Kako takvi načini postizanja mira funkcioniraju vidljivo je na svjetskoj razini. „Da ne bismo i mi prošli tako i da bismo imali pravi mir, nastojimo shvatiti i, osobito u ovoj Godni vjere, s vjerom prihvatiti da je jedino Isus Krist ‘mir naš, … koji od dvoga učini jedno’, a što znači da u njemu nema više podjela na Židove i Grke, odnosno pogane, što se u našem slučaju može prevesti sa Srbe, Crnogorce, Hrvate, katolike, pravoslavce, muslimane, nego da sve ovisi o tome tko je budan i spreman na njegov dolazak čineći dobro u skladu s Božjom voljom, jer On ‘pregradu razvojinicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu,’“ proučio je dubrovački biskup.
Uz predstavnike vojske, policije, vatrogasaca, udruga proizašlih iz Domovinskog rata te obitelji i prijatelja poginulih na misi je sudjelovao i župan Nikola Dobroslavić.
Angelina Tadić