Osmoga dana devetnice bl. Mariji Propetog u njezinom rodnom Blatu na otoku Korčuli euharistijsko slavlje slavljeno je i u Domu za starije i teško bolesne odrasle osobe »Majka Marija Petković«, a predslavio ga je župnik don Željko Kovačević, dok je liturgijsko pjevanje predvodila s. M. Juliana Beretić, uz sudjelovanje korisnika i djelatnika Doma. Misnik je propovijedao o blaženičinu djelovanju, posebice o ljubavi i milosrđu prema starijim osobama koje su potrebne tuđe pomoći. Poručio je da su djelatnici Doma današnja bl. Marija Propetoga. Oni promiču ljubav i milosrđe, pružajući brigu i njegu starijima i nemoćnima, pa ova ustanova zato s ponosom nosi njezino ime. Misno slavlje zaključeno je molitvom blaženici i molitvom za izbor novoga dubrovačkog biskupa.
Prije večernjega euharistijskog slavlja ispred župne crkve Svih svetih slavna otajstva krunice predmolila su djeca, a liturgijsko pjevanje župni zbor pod vodstvom s. M. Julijane Beretić, dok je euharistijsko slavlje, kao i prethodnih dana, predslavio don Josip Galić, župnik župe Presvetoga Srca Isusova, Potoci (BiH), u koncelebraciji s vlč. Robertom Jugovićem, župnikom župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. U župnoj je crkvi ispovijedao župnik don Željko Kovačević.
Ovog osmog dana devetnice molilo se za očeve i majke, a posebice za žene i njihovu nerođenu djecu. Rekavši kako je ova tema jako dragocjena propovjednik Galić je dodao da su očinstvo, majčinstvo, brak teme koje se spajaju u jednu.
Primijetio je kako mediji, malo po malo, serviraju mentalitet obitelji i braka i više se ne prepoznaje svoja obitelj, svoj brak, djeca i njihove želje. Upitavši se što se to dogodilo s našim društvom kazao je da su neka nova pravila oko nas. „Svijet sa svojim savjetima doveo nas je na rub nestanka, jer je obitelj najvažnija stanica društva“, ustvrdio je. „Možeš imati ne znam kakve i jako dobre institucije, ali bez dobrih i savjesnih obitelji sve je to uzalud.“
Zatim se pozvao na tekstove Svetoga pisma i govorio o tome kako je slikovito opisano stvaranje svijeta, čovjeka, braka, muškarca odnosno žene te protumačio simboliku tog govora. Naveo je i tumačenje sv. Augustina o biblijskoj slici stvaranja žene iz rebra muškarca. „Da je Bog želio da žena muškarcu bude gospodarica, stvorio bi je od njegove glave, da je Bog želio da žena muškarcu bude sluškinja, stvorio bi je od njegovih nogu, a jer je želio da mu bude ravnom družicom, izradi je iz njedara njegovih.“
Zatim je nastavio: „Rebra se spajaju kod srca. Kako je to prekrasna ljubavna priča, ni blizu onim serijama turskim, španjolskim, latinoameričkim… Tamo je ljubav samo hedonizam, a ovdje u Božjoj priči ‘kost od moje kosti, meso od mojega mesa’. Rebro kod semitskih naroda ima trostruku simboliku: prvo je muško-ženska ravnopravnost. Jednako dostojanstvo ima muškarac i žena. Različiti, ali jednakoga dostojanstva, imaju različite uloge. Druga simbolika je bračna plodnost, a treća bračna nerazrješivost. Kako je to lijepa poruka za brak i bračne i obiteljske odnose. Različiti su – ne možeš od žene učiniti muškarca ni obrnuto, što ne znači da žene u nekim poslovima nisu pametnije i bolje.“
Dotaknuo se i mišljenja koje kaže da je Biblija unazadila žene te ustvrdio kako je Biblija prva koja govori o dostojanstvu žene. Spomenuo je i neke druge stavove u modernom svijetu te citirao odlomak iz govora rektora zagrebačkoga sveučilišta prije par godina izrečenog na dodjeli diploma, kada je kazao: „Lijepo je usavršavati se, lijepo je školovati se, ali to vam nije najvažnije. Primijećeno je da kod ljudi u četrdesetim godinama, nakon školovanja, usavršavanja, ostvarene karijere, dolazi do silnog razočaranja, pogotovo kod žena koje se nisu ostvarile u braku i majčinstvu.“
Istaknuo je važnost ostvarivanja osobe u temeljnom pozivu. Postoje naravno ozbiljni razlozi zbog kojih se netko na tom polju nije ostvario, ali se propovjednik više zadržao na onima koji su, kako je rekao, “pobrkali karijeru i majčinstvo, koji su pobrkali sebičnost i velikodušnost”.
U nastavku propovijedi župnik Galić je govorio i o bračnoj nerazrješivosti i potrebi spašavanja braka ako se to može. Rekao je i kako Bog želi ljubav, a ne bračni terorizam, fizičko i psihičko zlostavljanje. Ako se to primijeti onda se kaže: „Imaš pravo na rastavu od stola i postelje.“ Naveo je i neke statističke podatke te poručio: „Vraćajmo se uvijek iznova onome koji je patentirao ljubav, brak i obitelj, a to je dragi Bog. Ljudi danas žele mijenjati upravo to, a nisu gospodari toga. Ostaje nam žarka molitva za razlikovanje ljubavi od strasti, a iznad svega da ne zaboravimo veliku istinu da je vrijeme na zemlji jako, jako kratko i prije no što odemo, ostavimo ovaj svijet puno boljim no što smo ga našli.“
Nakon euharistijskoga slavlja u župnoj crkvi Svih svetih uslijedilo je euharistijsko klanjanje do ponoći. U molitvi pred Presvetim izmjenjivali su se članovi velikoga župnoga zbora, članice Trećega reda sv. Franje, grupa molitelja »Bl. Marija Propetoga« i Schönstattski pokret, bratimi Svih svetih i sv. Vincence, mladi i neokatekumeni.
Družba Kćeri Milosrđa
