Dubrovačka katedrala bila je puna vjernika i u petak, 27. ožujka, prvog dana gostovanja trećeg propovjednika velike korizmene duhovne obnove – don Ivana Filipovića, duhovnika zajednice Cenacolo.
Molitveni susret započeo je pobožnošću križnog puta, nastavljen je razmatranjem, a vrhunac je bilo euharistijsko slavlje koje je predvodio don Ivan. Nakon mise bračni par koji se upoznao u zajednici Cenacolo i koji sada ima četvero djece svjedočio je o njihovom životu i Božjoj milosti na putu povratka iz ovisnosti. Pjevanje su predvodili Zbor redovnika i Katedralni zbor mladih.
Don Ivan je u propovijedi govorio o važnosti poniznosti u životu svakog pojedinca i opasnosti od upadanja u farizejski mentalitet. “Farizeji su bili uvjereni da su u pravu. To su bili ljudi koji su vjerovali da vjeruju u Boga. Obdržavali su tu svoju vjeru po Mojsijevim zakonima. Bili su učeni ljudi, ugledni u tadašnjim židovskim krugovima. I pored svega toga imali su i ‘tvrdu glavu’ i ‘tvrdo srce’ i jednostavno im ta tvrdoća nije dopustila da u Isusu prepoznaju Sina Božjega,” kazao je. Pokušavajući približiti vjernicima takve ljudske karaktere don Ivan je dodao kako mu nikad nije bilo jasno kako čovjek može vjerovati u Boga i činiti sve što vjera od njega traži, a opet imati tvrdo srce i tvrdu glavu.
Govorio je i o opasnosti od toga da se čovjek umisli jer to nije teško kad te drugi hvale i povlađuju ti. Ispričao je savjet sestre Elvire koja mu je u jednom takvom trenutku rekla da on nije ono što drugi govore o njemu, bilo to dobro ili loše, nego je on onaj koji ima hrabrosti na koljenima klečati pred euharistijskim Isusom i Isusovim očima pogledati u svoje srce, vidjeti svoje svakodnevne propuste i mane, oprostiti si i voljeti sebe takvog kakav jest te zahvaliti Isusu za sve što Bog učini po njemu.
Propovjednik je također potaknuo okupljene vjernike da se preispitaju znaju li oni sami slušati Isusa i živjeti po njegovoj Riječi.
Kazao je, uz ostalo, i da je Bog ponekad zahtjevan, ali bez obzira koliko su njegovi putovi trnoviti on nikad ne ostavlja čovjeka u patnji. Uvijek mu daje radost koja je veća od patnje i ona postaje snaga kojom može iznijeti križ putem kojim ga je Isus poveo.
Osvrnuo se i na svoj izlazak iz ovisnosti posvjedočivši da to nije bio preko noći, odjednom nego je to bio put, edukacija, ljudsko sazrijevanje, nadomještanje svega onog što je izgubio kroz godine droge, to je bio put do zrelog čovjeka.
U subotu završava korizmena duhovna obnova u dubrovačkoj katedrali na kojoj je, kao nikad dosad od njezinog obnavljanja, sudjelovao iznimno veliki broj vjernika Dubrovnika.
Angelina Tadić