Proljetno jutro
Kada se probudilo proljetno jutro,
sunce rasulo zlato po krajoliku,
u zrcalu mora razlio se prizor,
ljepota snena a budna,
u zamisli Svevišnjeg,
lepršava i neuhvatljiva,
krhka i snažna,
bliska a daleka.
S buđenjem dana
rasipa rosu,
proplancima lahorom plovi.
U beskrajnom plavetnilu
neba i mora lice umiva,
latice tek rascvale ruže
nježno ljubi.
Ko nestvarna dotiče
obzorja života,
ko sunce kad zlatno prospe,
ljepota rođena tog trenutka
u prizoru, u zamisli Svevišnjega!
don Jozo Sebežević