Predavanjem dr. fra Ante Vučković „Licem u lice“ održanom u atriju palače Sponza u kojem su još bile izložene velike slike Isusovog lica viđenog očima akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann završen je u ponedjeljak, 17. listopada projekt „Dolazak“ u okviru kojeg je bila postavljena i ova izložba.
Dr. Vučković je u svom obraćanju potaknuo nazočne koji su ispunili atrij do posljednjeg mjesta da promisle o ljudskom licu, njegovim osjetilima, njegovom mjestu na tijelu i njegovoj ulozi u odnosu na druge. Skrenuvši pozornost na zgusnutost lica kao i na njegovu izloženost i nezaštićenost primijetio je kako ljudsko lice ne sluša do kraja onoga čije je nego otkiva i ono što bi željelo ostati skriveno. Kroz nekoliko biblijskih mjesta i misli filozofa o licu i njegovom značenju kazao je kako čovjek ne može spoznati samoga sebe bez drugoga, bez toga da se ogleda u njegovom licu, u njegovom oku. U taj međuodnos ljudskih lica potom je u predavanju uveo i lice Božje odnosno pogled kojim Bog gleda čovjeka. Za oblikovanje vlastitog odnosa s nevidljivim važno je prepoznati što je to što Bog – koji sve vidi – vidi u osobi. Istaknuo je da Bog nije onaj koji čovjeka tako gleda da čovjek ne može izdržati taj pogled, kako su Boga doživljavali neki filozofi, jer u njemu vidi samo ono loše u sebi nego Bog u ljudskoj duši traži dragocjenost. Takvim pogledom Isus je pogledao Petra pri njihovom prvom susretu i tim pogledom ga je pogledao i nakon Petrovog zatajenja. Ogledanje u takvom pogledu spasilo je Petra, za razliku od Jude, od samoosude.
„Važno je uspostaviti osobni odnos s Bogom, recimo tako ‘licem u lice’, i to nije nikakva smetnja naprotiv to je olakšavajući put za spoznaju sebe, olakšavajući put za spoznaju drugoga i to je put u kojem ‘gledajući lice Boga’ razumijem svijet na jedan drukčiji način“, kazao je predavač. Lice Boga se vidi u utjelovljenom Kristu, a nakon uskrsnuća kada ono postaje nevidljivo, lice Boga se traži i ono se reflektira u utjelovljenim ljudskim licima. Ne samo u estetski lijepim ljudskim licima nego u svim ljudskim licima koja su promjenjiva i u svojoj promjenjivosti beskonačna. „Povratak u etičku dimenziju poštivanja drugog čovjeka i traženja Božje blizine u drugom čovjeku počinje tako da se susretnem na svoj način s Božjim licem jer taj susret ima bar dvije važne stvari: da Bog mene spašava od moje samoosude i to da na njegovom licu koje vidi ono što ja jesam nema nikakve osude nego apsolutno prihvaćanje i apsolutna ljubav. Samo netko tko iskusi da ga Bog tako vidi može prenijeti u svoje ljudske odnose prihvaćanje i neosuđivanje“, zaključio je dr. Vučković.
U programu zatvaranja sudjelovali su s. Barbara Bagudić recitiranjem, Zrinka Tomašić izvedbom na klaviru, slavljenički tim molitvene zajednice Effatha pjesmom i Maja Borić moderiranjem programa.
Angelina Tadić