Postoji li ili ne postoji Djed Božićnjak ili, kako smo ga zvali u bivšem sustavu, Djed Mraz? Odgovor se čini lagan jer u njegovo postojanje više ne vjeruju niti mala djeca. Pa ipak, iako je riječ o izmišljenom liku, koji se u zapadnoeuropskoj kulturi poistovjećuje sa sv. Nikolom, ja bih rekao da Djed Božićnjak ipak postoji. Naravno, nije to Djed Božićnjak koji živi negdje na sjeveru i o Božiću nosi vreću punu slatkiša i dječjih igračaka, ali jest Djed Božićnjak koji o Božiću nosi punu vreću, ali punu vreću jednog drugog dara. Tko je taj Djed Božićnjak i koji je njegov dar? Djed Božićnjak je Bog Otac, a njegov dar je Božić, betlehemsko Dijete u kojemu je „Riječ tijelom postala.“ U njemu nam je, kako to slikovito kaže sv. Bernard u svom govoru na Bogojavljenje koji se u Liturgiji časova čita 29. prosinca, Bog Otac „poslao tako reći punu vreću svoga milosrđa.“ I nastavlja sv. Bernard: „Kažem vreću, koja se imala rastvoriti u muci, da se očituje cijena koja se u njoj krila; vreću, iako malu, ali ipak punu. Dijete nam je, dakle, dano, ali Dijete u kojem stanuje sva punina božanstva.“ Od ovoga dara, dara Božića, Boga koji je postao čovjek kako bismo mi mogli postati dionici njegovog božanstva, ne može biti većeg i vrjednijeg dara. Zato je naš Bog, Djeda Božićnjak nad svim Djedovima Božićnjacima, zapravo onaj pravi i jedini Djed Božićnjak s vrećom bez koje Božić ni nije Božić.
O tom božićnom daru našega Boga progovaraju i današnja liturgijska čitanja koja nam taj Božji božićni dar, tu punu vreću … milosrđa, predstavljaju kao mudrost, besjedu, Riječ i Svjetlo. Budući da smo današnje evanđelje, Proslov Ivanovog evanđelja u kojemu je sažeta cjelokupna povijesti spasenja, već nekoliko puta susreli u ovom božićnom vremenu, zaustaviti ćemo se na drugom čitanju. Riječ je o ulomku iz Pavlove poslanice Efežanima, koji nam Božji božićni dar predstavlja kao osobiti blagoslov kojim smo blagoslovljeni. Izvor tog blagoslova je „Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista“, a blagoslov je sam Isus Krist. Blagoslov se sastoji u tome da nas Bog „u njemu (Isusu Kristu) … sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ i u tome da nas „u ljubavi … predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu.“
Isus Krist je Božji blagoslov kojim smo od Oca blagoslovljeni, a iz tog jednog i jedinstvenog Očevog blagoslova, te vreće pune milosrđa, možemo izdvojiti dva osobita dara koja smo dobili po tom blagoslovu.
Prvi dar koji nam se nudi u tom Božjem božićnom blagoslovu u Isusu Kristu je poziv na svetost. Bog Otac „nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim.“ To je, to da budemo sveti, Očev plan s nama. Stvoreni smo zato da bismo bili sveti. Svetost za sve ljude je Božji plan prije samoga stvaranja. Taj plan ima izvor u Isusu Kristu jer u njemu nas sebi izabra. Nažalost, mi ljudi smo tome Božjem izboru za svetost rekli svoj ne. Učinili smo to na samom početku u grijehu prvih ljudi. Tim smo kompromitirali svoju predodređenost „da budemo sveti i bez mane pred njim.“ Bog, međutim, nije odustao od nas nego nam je došao u susret, započinjući novu povijest, povijest spasenja. Ona se najprije ostvarila kroz izbor Jakova i baštine koju je našla u Izraelu, odnosno nastanjenosti na Sionu i Jeruzalemu, o čemu nam je progovorilo prvo čitanje, da bi u punini vremena kao „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka“ i „Riječ (koja) tijelom postade“, kako smo čitali u evanđelju, došao na svijet i nastanio se među nama. Svetost za koju smo stvoreni nam je ponovno postala moguća po Jedinorođenome Božjem Sinu u kojemu je Bog postao čovjek da bi ostvario onaj plan koji Bog ima od početka s čovjekom, a to je plan spasenja, plan „da budemo sveti i bez mane pred njim.“
Božja ljubav koja se očitovala u božićnom daru ovim nije iscrpljena. Bog nas utjelovljenjem Jedinorođenoga Božjeg Sina, Riječi koja je tijelom postala, nije želio vratiti u stanje u kojemu smo bili prije grijeha. U Isusu Kristu se dogodilo stvaranje novog čovjeka. On je model tog novog čovjeka. I u njemu, kao modelu novog čovjeka, nam je ponuđen puno vrjedniji dar od poziva na svetost koji je bio darovan i prvom čovjeku. U Isusu Kristu, novom čovjeku, nam je omogućeno postati posinjeni sinovi i kćeri Božje, biti sinovi i kćeri u Sinu. „U ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu.“ Nismo, dakle, samo izabrani da budemo sveti i bez mane, nego i smo izabrani i da u Božjem Jedinorođenom Sinu, Riječi koja je tijelom postala, postanemo posinjeni sinovi i kćeri Božje. Bog je u Isusu Kristu postao naš brat po tijelu, da bismo mi mogli biti uzdignuti, kao njegova braća i sestre, na dostojanstvo posinjenih sinova i kćeri Božjih.
Ovih božićnih i novogodišnjih dana jedni drugima izražavamo brojne čestitke. Zanimljivo bi bilo napraviti analizu onoga što jedni drugima čestitamo i želimo. Najčešće su to želje za zdravljem, koje se, makar to nije, danas smatra jednom od najvećih vrijednosti, kao i za srećom, makar nam nije jasno što je to sreća, kako to pokazuje jedna želja koja mi je zapela za uho, a u kojoj je netko rekao kako u novoj godini svima želi zdravlje, a sebi bingo. Kako bilo, i ovo pokazuje da se većina naših božićnih i novogodišnjih čestitki i želja zaustavlja na onom što očekujemo od izmišljenog Djeda Božićnjaka za kojeg znademo da ne postoji, a da nedovoljno promišljamo o onoj jedinoj želji u koja bi nas kao kršćane o Božiću trebala motivirati za čestitanje i koju nam onaj pravi Djed Božićnjak, Bog Otac, želi dati i o ovom Božiću. To je želja da se i nama, dakako na otajstven način i po našem prihvaćanju božićnog otajstva, dogodi onaj jedinstveno božićni dar, da i mi primimo tu Očevu punu vreću … milosrđa, da primimo Božića, Boga koji se utjelovio u našem čovještvu da bi nas pobožanstvenio, da bi nam ponovo darovao svetost za koju smo stvoreni i još više od toga učinio nas svojom braćom i sestrama, posinjenim sinovima i kćerima Božjim.
Mnogima od nas suvremenih ljudi nije lako shvatiti ovu Božju logiku ili na nju, u svojoj površnosti i zavedenosti darovima izmišljenog Djeda Božićnjaka, uopće ne mislimo. Zato i za nas danas, kao i svojevremeno za Efežane, Apostol moli: „Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.“