Sve klupe i stolice dubrovačke katedrale u srijedu, 29. kolovoza bile su ispunjenje mladim vjernicima koji su se okupili na duhovnoj obnovi za mlade. Duhovnu obnovu, koju je organizirala molitvena zajednica Effatha, predvodio je zagrebački studentski kapelan, salezijanac don Damir Stojić. Duhovna obnova sastojala se od slavljenja, mise, nagovora i klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Taj dan se slavio spomendan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja pa je predvoditelj misnog slavlja u propovijedi progovorio o njegovoj tragičnoj i mučeničkoj smrti te iz toga izvukao neke pouke i poticaje za mlade kako oni danas u svom životu mogu svjedočiti Isusa Krista.
Predvoditelj obnove je u uvodu propovijedi kazao kako je Ivan Krstitelj tragično i neslavno umro, ali kako je to jedini svetac uz Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju kojemu kao blagdan slavimo i rođenje i odlazak s ovog svijeta.
Upravo taj odlazak s ovog svijeta, njegovo mučeništvo i smrt kroz ovaj blagdan donosi dvije istine. Prva istina je činjenica da Ivan nije ubijen zato što je propovijedao Isusa Krista, niti jer ga je netko tražio da se odrekne Kristova nauka nego je nastradao jer je govorio istinu. Dok je propovijedao o Isusu, Herod ga nije dirao. U Bibliji piše da ga je Herod rado slušao i da ga je smatrao svetim. A istina zbog koje je stradao je bila da Herod ne smije imati ženu svoga brata, Herodijadu, i Herodijada ga je zato mrzila.
Propovjednik je povukao paralelu s današnjom situacijom u svijetu; rijetki su slučajevi da će od vjernika netko tražiti da se odreknu vjere u Isusa Krista ili nauka o Presvetom Trojstvu. Istaknuo je da je Ivan nastradao upravo radi onoga radi čega bi vjernici i danas nastradali, a to je jer je govorio istinu. U današnjem svijetu mi možda nećemo nastradati kao Ivan, smrću, rekao je kapelan Stojić, ali ako kažemo istinu nastradat ćemo na neki drugi način npr. tako da ćemo izgubiti posao ili nešto slično. Potaknuo je mlade da se ne boje živjeti u Istini na svom radnom mjestu, na fakultetu i u školi, već da budu spremni i hrabri.
Druga istina koju je predvoditelj obnove objasni i koja se veže uz blagdan je grijeh propusta. Prebrojavši sve skupine ljudi i ljude koji su prisustvovali ovom groznom činu, ubojstvu, Stojić je istaknuo kako su svi oni krivi jer su šutjeli, jer nisu opomenuli Heroda, jer ga nisu osvijestili za gluposti koje je činio i govorio. Opisavši događaje koji su prouzročili Ivanovu smrt, predočio je kako se grijeh širio. Zamolio je mlade da ne šute na zlo, već da ga zaustave, i tako ne čine grijeh propusta. Ivan Krstitelj je umro radi dvije stvari: jer je govorio (živio) istinu i jer nitko nije htio reći istinu.
Na misnom slavlju koncelebrirao je duhovnik molitvene zajednice Effatha don Marin Lučić, a liturgijsko pjevanje cijele duhovne obnove animirao je slavljenički tim molitvene zajednice.
Nakon misnog slavlja uslijedio je nagovor u kojem je propovjednik na početku s mladim podijelio svoj doživljaj za vrijeme euharistijskog slavlja. Rekao je kako je dijeleći Tijelo Kristovo primjetio kako su osobe koje su primale svetu pričest lijepe. Poželio je da sveta pričest traje dulje, jer se divio ljepoti Božjoj u svakoj osobi. To je bio poticaj za nastavak govora u kojem je istaknuo ljepotu svake osobe, koja je zapravo “remek djelo” samog Boga. Kazao je kako je vrlo lako pojedincu zapasti u napast da pomisli kako je zaboravljen, odbačen, ostavljen, nevrijedan, nepoznat i nekoristan. Kazao je kako ovaj svijet funkcionira na korisnosti i kako ovaj svijet ima određen standard za lijepo, a posljedica svega toga je da ljudi zaboravljaju tko su oni zapravo, da zaboravljaju koliko su vrijedni, lijepi i dobri pred Bogom, i da zaboravljaju da Bog vodi njihov život. Objasnio je kako vjernici često zaboravljaju da ih Otac nebeski stalno gleda i kako upravo radi toga traže ljubav, pažnju i prihvaćanje na krivi način. Ispričavši anegdotu iz svog vlastitog života dao je mladima uvid u duhovni svijet u kojem se stalno vodi borba između neprijatelja ljudske prirode, đavla, i samog Boga koji ima plan za svačiji život. Anegdota je poslužila da uvjeri mlade kako Bog vodi njihov život, kako ih je s ljubavlju stvorio, kako su dragocjeni u Njegovim očima i kako ima plan za njih. A to je potkrijepio i tumačenjima ulomaka iz Svetoga pisma koji o tome govore.
Mladima se zatim obratio p. Justo Lofeudo iz Družbe Misionara Presvete Euharistije iz Francuske, koji je trenutno u Dubrovniku u misiji uspostavljanja Trajnog klanjanja u Dubrovniku. Predstavio je projekt Trajnog klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu. Istaknuo je kako je projekt Trajnog klanjanja, koji se u Dubrovačkoj biskupiji na poticaj biskupa Mate Uzinića pokušava osnovati, projekt koji je namijenjen najviše laicima. U svijetu je oko tri tisuće crkava i kapela koje imaju trajno klanjanje Presvetom Sakramentu, dok su u Hrvatskoj za sada samo dvije crkve. Posvjedočio je mnoge plodove koji su se dogodili u pojedinim gradovima koji imaju uspostavljeno trajno klanjanje pred Presvetim. Na zanimljiv način pozvao je i potakao mlade da i oni budu sudionici ovog projekta.
Okupljeni mladi vjernici potom su ostali u polusatnom klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Nakana klanjanja bila je za mlade Grada, da shvate da je lijepo biti Božje stvorenje koje može usrećiti drugoga čovjeka i samoga Boga u svakom staležu (bračnom ili posvećenom).
Ivana Mazavac, Effatha