Drugo od tri euharistijska klanjanja u Velikom tjednu održano je u ponedjeljak navečer, 6. travnja ispred oltara Gospe od Porata u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku. Klanjanje je predviđeno kao zamjena 40-satnom klanjanju u Velikom tjednu i moglo se pratiti u izravnom prijenosu, a predvodio ga je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Na početku klanjanja biskup je pročitao promišljanje Sørena Kierkegaarda, danskog filozofa, teologa i književnika. Iako Isusu ne trebamo ništa govoriti, rekao je biskup, želimo mu poručiti da mu želimo biti blizu svjesni da on nama želi biti blizu u svim našim potrebama kao što je i ova koju s čovječanstvom prolazimo.
Želimo mu se pridružiti u molitvi, nastavio je dubrovački biskup, za one koji bdiju nad našim bližnjima i nad našim potrebama, molitvi za roditelje koji bdiju nad svojom djecom, molitvi medicinskog osoblja i liječnicima koji bdiju nad bolesnicima, starijim osobama, osobama s posebnim potrebama, molitvi za civilne stožere, policajce i vojnike koji bdiju nad našom sigurnošću, za vatrogasce koji bdiju nad vatrom pokušavajući obuzdati požar, molitvi za znanstvenike koji bdiju nad svojim eksperimentima tražeći lijek i cjepivo, molitvi za sve one koji na raznim razinama opskrbnog lanca bdiju nad tim da nam ništa ne nedostaje. Molimo i za sebe, dodao je biskup, da možemo biti ustrajni u molitvi, jer ako ništa ne možemo učiniti, a često ne možemo ništa, uvijek i ponovno možemo moliti.
Podsjetivši na Veliku trešnju, potres koji je 6. travnja 1667. godine pogodio Dubrovnik, biskup Uzinić je u molitve uključio i one koji tada na ovom mjestu i u gradu izgubili živote, a i sve one „koji su se podigli iz te beznadne situacije i sagradili novi grad i pokazali da i iz najdubljeg ponora moguće ponovo s Gospodinom ustati“. Važna je to poruka i za nas u ovom trenutku, naglasio je dubrovački biskup i nastavio: „Molimo i za naše pretke koji su znali u kriznim trenutcima ipak izaći uzdignutih glava s vjerom u pobjedu i s vjerom u uskrsnuće.“ U molitvu je, uz žrtve Velike trešnje, biskup uključio i one koji trpe posljedice od potresa u Zagrebu.
Kao drugu molitvu koju je biskup stavio na srce moliteljima je molitva za službe koje se u ovom vremenu pandemije brinu za pokojnike. Danas smo imali sprovod prve žrtve od koronavirusa u Dubrovniku, podsjetio je. Oni koji se brinu za pokop naših pokojnika su izloženi, „molimo i za njih da im ne nedostaje ljudskosti i suosjećanja u obavljanju te odgovorne dužnosti“, rekao je uz ostalo biskup. Pozvao je na molitvu za preminulog a osobito za njegovu obitelj koja se u ovim okolnostima, a to je najveća tragedija u suočavanju sa smrću naših bližnjih, nije mogla na normalan način oprostiti od svojeg pokojnika, nisu čak mogli ni na njegovom sprovodu sudjelovati. Teško je tako žaliti, suosjećamo s njima i molimo za njih, rekao je biskup u molitvi pred Presvetim moleći Gospodina da im da snagu kako bi iz ovog trenutka koji se čini tako taman znali izići s pouzdanjem i hrabro, gledajući očima vjere prema budućnosti.
Nakon uvodnih misli biskup je nastavio s molitvom istaknuvši „da ćemo šutjeti i na taj način prepustiti Bogu da govori onako kako je to činila Marija“, razmišljajući ponovo o žalosnom razdoblju Isusova života kroz žalosna otajstva krunice, na neki način s Marijinim pogledom ali čitajući Bibliju.
Nakon blagoslova s Presvetim izmoljena je molitva Gospi od Porata.
Uz biskupa u molitvi su sudjelovali katedralni župnik don Marin Lučić, katedralni kapelan don David Marjanović, generalni vikar don Hrvoje Katušić,a prigodnom pjesmom je pratila voditeljica Katedralnog mješovitog zbora prof. Maja Marušić.
J.G.