Bolnička kapelica OB Dubrovnik, u četvrtak 01. ožujka 2012. bila je mjesto susreta biskupa msgr. Mate Uzinića s članovima Hrvatskog katoličkog
liječničkog društva podružnice Dubrovnik. Biskup Uzinić, u koncelebraciji s bolničkim kapelanom don Mirkom Maslaćem, predvodio je misno slavlje.
U propovijedi biskup Uzinić posebno je naglasio važnost ustrajnosti u molitvi i poštivanje Božje volje, kolikogod da se ona ne poklapa s našim
željama. Uz poticaj na ustrajnu molitvu, kojom održavamo komunikaciju s Bogom i duhovno se s njime suobličujemo, biskup Uzinić između
ostalog je rekao:
“Liječnici ste najprije zato što želite činiti dobro ljudima, što vam je stalo do njih i njihovog zdravlja. Sve ostalo dolazi tek nakon toga. To ste zato
što vam je stalo. Polazimo li od te pretpostavke onda nam je lako zamisliti kako bi bio loš liječnik onaj liječnik koji bi svojim pacijentima uslišavao
svaku njihovu želju i hir. Teško bi se tad dogodilo ozdravljenje. Prevedeno u ekonomiju spasenja, možemo reći i da bi bio ‘loš Bog’ koji bi
uslišavao sve naše želje. Gotovo da nam ne bi ni trebao, jer mi bismo bili sebi dostatni. Ovako nam treba, a treba nam baš zato što nas ponekad
zbog naše osobne izgradnje, baš zato što je naš otac i naš prijatelj, ne podržava u našim zahtjevima, nego nam, radi onog višeg i važnijeg plana
kojeg ima s nama i za nas, govori i svoj «ne» koji mi, ne želeći prihvatiti njegovu volju nego mu nametnuti svoju, teško prihvaćamo.
Biskup Uzinić liječnicima je, u kontekstu propovijedi, ispričao priču „ U srcu“ koju donosimo u cijelosti:
“Sutra ujutro”, započeo je kirurg, “ja ću otvoriti tvoje srce …”
“Pronaći ćeš Isusa unutra,” prekinuo ga je dječak.
Kirurg ga je pogledao u oči i uzdahnuo. “Ja ću skalpelom otvoriti tvoje srce,” nastavio je, “kako bih provjerio koliko ga možemo popraviti…”
“Ali kada otvoriš moje srce pronaći ćeš Isusa u njemu.” Kirurg je pogledao prema roditeljima koji su tiho i zabrinuto sjedili nasuprot njima. “Kad
provjerim možemo li ga popraviti, ponovo ću zašiti tvoj grudni koš i od tada ćemo planirati što nam je sljedeće za napraviti.”
“Ali pronaći ćeš Isusa u mom srcu. Biblija kaže da On živi tamo. Puno pjesmica govori o tome kako on živi tamo. Pronaći ćeš ga u mom srcu.”
Liječnik je na to rekao: “Reći ću ti što ću pronaći u tvom srcu: oštećeni mišić, slabu opskrbljenost krvlju, slabe žile i pronaći ću način kako da
popravim sve to.”
“Pronaći ćeš i Isusa tamo jer On tamo živi.” nije se dao zbuniti dječak.
Sutradan nakon operacije kirurg je zabilježio: “…oštećena aorta, oštećena pulmonarna vena, razvijena degeneracija mišića. Transplantacija srca
ne bi uspjela. Nema nade za oporavak. Terapija: sedativi i strogo mirovanje. Prognoza:”, tu je malo zastao, “smrt u roku od otprilike 1 godine.”
Zastao je i na glas upitao: “Zašto? Zašto si to učinio? Ti si ga stavio ovdje! Zbog tebe ga boli sada; i tako rano će umrijeti. Zašto?”
Gospodin je odgovorio i rekao, “Dječak, moje janješce, nije bio namijenjen tvome stadu na dugi rok, jer on je dio moga stada i zauvijek će biti. U
mom stadu nema boli i tu je prisutna udobnost koju je tebi teško i zamisliti. Njegovi roditelji će mu se tamo pridružiti jednog dana i oni će pronaći
mir, te će moje stado nastaviti rasti.”
Kirurgova ljutnja je rasla. “Ti si stvorio to dijete i to srce u njemu i dopustit ćeš da on umre za nekoliko mjeseci. Zašto?”
Gospodin je ponovo odgovorio: “Dječak, se vraća meni jer je izvršio zadaću koja mu je bila namijenjena; ja ga nisam stavio u tvoje stado kako bih
ga izgubio, već kako bih ponovo vratio jedno izgubljeno janje.”
Kirurg je zaplakao.
Poslije je otišao u dječakovu sobu i sjeo pored njegova kreveta čekajući da se probudi.
Čim se probudio dječak je prošaptao, “Jesi li otvorio i pogledao moje srce?” “Jesam.” odgovorio je kirurg. “I što si pronašao tamo?” upitao je
dječak. “Pronašao sam Isusa.”, odgovorio je kirurg.