Close Menu

Franjevci

SAMOSTAN MALE BRAĆE U DUBROVNIKU

Dubrovačka tradicija pokazuje kolibicu boravka (stranjac) sv. Franje uz današnji Collegium Ragusinum. Prvi dokument o franjevcima u Dubrovniku iz 1235. (tu je i prvi spomen provincijala Sklavonije fra Siksta iz Brescie) ukazuje na njihov samostan sv. Tome u predgrađu Pile. Ovaj je srušen prilikom navještaja rata sa srpskim kraljem Urošem II. Milutinom 1317. kad je vjerojatno sagrađen današnji unutar grada (uz vrata od Pila). Samostanu je nadograđena biblioteka u XVII.st. i sjemenište teologa 1896., a crkva je barokizirana poslije potresa 6. travnja 1667.

Samostan je jedan od najvećih i najmonumentalnijih franjevačkih samostana. Ima dva klaustra: gornji (renesansni, križnih svodova i polukružnih lukova) i donji (romaničko-gotički, ornamentnih stupića heksafora, rozeta i kapitela raznih oblika: geometrijskih, biljnih, ljudskih i životinjskih) s križnim svodovima i šetnicom povrh. Mihoje Brajkov iz Bara (prva pol. XIV. st.) je gradio ovaj klaustar koji spada u najbolja romaničko-gotička ostvarenja u nas. Ima 120 stupova i 12 masivnih pilastara. Preslikan je u 17. st. freskama iz života svetog Franje. Na zidu klaustra je sarkofag M. Gučetica iz XIV. st. s reljefima, a u srednjoj šetnici klaustra je fontana s likom sv. Franje.

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U ROŽATU

Samostan Pohoda Blažene Djevice Marije u Rožatu je sagradila 1393. godine Bosanska vikarija za oporavak, liječenje i za materijalno opskrbljivanje braće. Nakon pada Bosne pod tursku vlast Republika se oslobađa izravnih veza s Bosanskom vikarijom i 1468. samostane na svom području stavlja pod svoju upravu, tako i ovaj u Rožatu. Redovnici su vršili pastoralnu službu do 1472. po povlasticama papa Grgura IX. i Ivana XXI.

Trošni samostan srušio je 1582. fra Silvestar Galjazović i gradio novi kojega je dovršio fra Frano Radaljević. S istočne je strane crkva, s ostalih stambene prostorije s klaustrom po sredini. Klaustar je jedan od najvećih u provinciji, ima romaničke arkade i stupove sa ukrašenim kapitelima. Jedina reprezentativna prostorija je blagovaonica. Crkva je (duga 24,80m, široka 7,80m, visoka 8,20m) građena kamenom, sa polugotičkim prozorima i rozetom nad vratnicama. Glavni oltar je kameni s palom Krunjenje Bezgrješne (nepoznati slikar, XVI.st.). Dva pobočna je postavio fra Hijacint iz Dubrovnika 1734.: Gospe Karmelske i sv. Antuna – oba s kipovima. U crkvi je bilo groblje. Trokatni zvonik s kupolom je istočno.
U potresu 6. travnja 1667. potpuno su uništeni: crkva (poginuo gvardijan fra Bono iz Dubrovnika) i zapadni dio klaustra. Crkva je obnavljana od 1702-1704. pripomoću Republike, a klaustar je uređen 1986.

Za francuske i početka austrijske uprave samostan je djelomice zaposjela vojska, a po odlasku vojske dio samostana je popravljen, zvonik obnovljen i postavljena zvona iz ljevaonice Cukrova iz Splita. Od 1890-1899. u samostanu je Collegium seraphicum.U potresu 15. travnja 1979. samostan je konstruktivno demoliran i prijetila je opasnost da se sruši. Župnik fra Dinko Vlašić nije napustio župe, službu Božju je slavio u sobi, dok nije njemački Karitas postavio montažnu kuću. Osamdesetih godina XX. stoljeća samostan je obnavljan, a tada su i dva samosanska krila bila ustupljena na 50 godina Sveučilištu u Zagrebu zbog sanacije i djelomične obnove nakon potresa. Ti dijelovi samostana vraćeni su 2009. Godine.

Od potresa 1667. franjevci u više navrata upravljaju mjesnom župom, da bi je preuzeli za stalno 1883. Izgradnjom naselja na desnoj obali Omble (u župi Rožat) u novije vrijeme, župa se brojčano povećala petnaestak puta. Knjižnica ima oko 2000 naslova. Važnije su slike: na velikom oltaru i sv. Franje (Celestin Medović).

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U CAVTATU

Crkva i samostan posvećeni su Blaženoj Djevici Mariji Snježnoj (Posveta bazilike BDM) po crkvi na otočiću Mrkanu, pred Cavtatom, koju su u XIII.st. napustili benediktinci, a 1377. i trebinjski biskupi.

Samostan je osnovan 1484. na poticaj dubrovačke Male braće (radi osnivanja vlastite provincije) i građen u dva perioda: franjevačkom (iz 1484.) i donatora plemića Franka Gučetića (iz 1502. – sadanji samostan). Crkva je izgrađena 1493. Kompleks je klaustralni, jednokatni, pravokutna oblika sa crkvom u istočnom krilu i vrtom sjeverno. Cisterna u klaustru izgrađena je 1878. za potrebe mornara. U potresu 6. travnja 1667. srušen je dio crkve, a samostan gotovo potpuno. Sredstva za obnovu nakon potresa (1669-1674.) pribavlja gvardijan fra Vital Andrijašević (propovjednik i pisac). Samostan i crkvu 1806. pljačkaju Rusi i Crnogorci, a od 1807-1825. okupatori (francuski, a od 1814. austrijski) iznajmljuju za skladište. Današnji je zvonik sagrađen na mjestu gotičkoga 1901. i proširena sakristija. Crkvu je posvetio 30. rujna 1909. dubrovački biskup Josip Marčelić. U potresu 15. travnja 1979. teško su oštećeni krov i zid pročelja crkve, pa je postavljen novi krov (1980.), uređena slika Gospe od Cavtata i popravljen strop (1982.), a 1984. obnovljene su orgulje.

U crkvi se čuvaju mnoga vrijedna umjetnička djela među kojima i djela Vlaha Bukovca, Celestina Medovića i dr. Danas su poznata poimenice 22 franjevca rodom iz ovog kraja. Od 1921-1924. u samostanu djeluje gimnazija koju je otvorio fra Frano Jurić. Samostan je bio čuvar zaklade dr. Baltazara Bogišića (1920-1931), a 1984. godine samostan s crkvom je registriran kao spomenik kulture.

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U KUNI NA PELJEŠCU

Samostan Gospe Delorite na Kuni najnoviji je samostan negdašnje Provincije sv. Frana u Dubrovniku. Stanovnici Pelješca podigli su 1681.g. posred poluotoka crkvicu u čast BDM od Loreta. Obuhvaćala je prostor prezbiterija sadašnje crkve koja je 1705. dovedena u današnji oblik: trobrodna, duga sa svetištem 30m, široka 12m (građena je po uzoru na dubrovačku katedralu). Crkvu je 14. lipnja 1714. posvetio stonski biskup Franjo Volanti. Zvonik je neorenesansni, četverokutan, na tri kata. Po želji vjernika i stonskoga biskupa fra Vicka de Lupis – Vukića iz Rima su 6. veljače 1705. dane povlastice pa Delorita sa inventarom postaje vlasnost Provincije sv. Frana u Dubrovniku s pravom da uz crkvu može sagraditi samostan. U posjed svetišta biskup fra Vicko 24. lipnja 1707. uvodi provincijala fra Ambroza Markovića iz Rata (Pelješca). Samostanska je zajednica ustanovljena 1708. (13. svibnja Definitorij je izabrao gvardijana). Gradnja samostana počela je odmah i trajala je četrdeset godina (sagrađeno je zapadno krilo – prizemlje je započeto u obliku klaustra).

Unutarnji uređaj crkve je iz vremena otkad su je preuzela Mala braća. Ima pet oltara. U samostanu je dobio osnovnu i srednjoškolsku pouku fra Celestin (krsnim imenom Mato) Medović i tu je zapažen njegov dar za slikanje. Franjevci su pomagali župnicima u pastorizaciji (rednje po selima u nedjelje i blagdane). Samostan je zatvoren (kad je svjetovni svećenik kao kapelan preuzeo dio pastorizacije) od 1938. do 1944. kada je franjevcima predana uprava župe. Župa 8. listopada 1953. postaje redovničkom. Samostan ima riznicu umjetnina sa radovima slikara fra Ambroza Testena i fra Celestina Medovića. Registriran je kao spomenik kulture.

  • Telefon: 020/ 742-444
  • Adresa: Samostan Gospe Delorite, Kuna Pelješka, 20234 Kuna

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U OREBIĆU

Tvrdilo se da je samostan Gospe od Anđela u Trstenici (stari naziv za Orebić) osnovan 1470. Po sačuvanom ugovoru od 20. kolovoza 1479. (između graditelja Mihoča Radišića i Dubrovačke Republike o gradnji crkve na Trstenici u čast Bogorodice) i odluci Vijeća umoljenih od 31. rujna 1481. (o dodjeli zemljišta za gradnju samostana s 22 glasa za i 4 protiv), čini se da se prijašnjem samostanu zametnuo trag.
Crkva je gotičko-renesansna, jednobrodna sa četverokutnim svetištem. Posvetio ju je 17. svibnja 1534. stonski biskup Nikoničić s naslovom Uznesenja BDM. Čuva brojna umjetnička djela. Stoljećima je crkva svetište pomoraca, a riznica ima eksponate: crkvene, zavjetne darove pomoraca i folklorne. Samostan na nadmorskoj visini od 152 m dominira nad Pelješko-korčulanskim kanalom. Fra Ladislav Bertapelli (gvardijan 1864-1894.) uredio je, uz ostalo, prostorije za novicijat koji je tu bio do 1888. godine. Knjižnica potječe iz 16. stoljeća.

10. studenoga 1943. redovnici koji su bili u samostanu su deportirani, a 14. lipnja 1944. samostan i crkva bombardirani (crkva je teško oštećena, a samostan dijelom srušen). “Biokovski” potres 6. siječnja 1960. je prouzročio oštećenja, posebno na crkvi. Od 1963. samostan je spomenik kulture.

  • Telefon: 020/ 713-075
  • Adresa: Samostan Gospe od Anđela, Celestinov put 6, 20 250 Orebić

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U PRIDVORJU

Dubrovačka Republika kupuje 1419. Gornje Konavle (istočni dio Konavala) od Sandalja Hranića a 1426. Donje (zapadni dio) od Radoslava Pavlovića. Stanovništvo je bilo dijelom bogumilsko, pa je Republika pozvala franjevce iz Bosne radi propovijedanja i 1429. im odlučila graditi samostan u Popovićima, a malo kasnije dala lokaciju uz crkvicu sv. Martina u Pridvorju (sjedištu kneza) i dodijelila materijalna sredstva. Ovaj najveći građevinski pothvat u Konavlima završen je 1438., a 1464. samostan je pod upravom Provincije sv. Frana u Dubrovniku. Građevina je klaustralnog tipa s crkvom kao južnim krilom; ostala tri krila su stambena (jednokatna). Crkva je obnovljena i posvećena 1822. Istočno je krilo iz 1894. Platan pred samostanom je zasađen 1810. godine.

Samostan je više puta pljačkan i paljen. U potresu 7. travnja 1667. poginula su dva brata laika, a 15. travnja 1979. ponovno je oštećen potresom.U samostanu je bila škola, a po otvaranju one u Pridvorju 1867. franjevci su i u njoj učitelji. Na inicijativu samostana otvoreno je zadružno mljekarstvo 1937. Godine. Registriran je kao spomenik kulture. God. 1991. samostan i crkva su spaljeni i uništeni, pa su iz temelja obnovljeni.

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U SLANOM (Hercegovačke franjevačke provincije)

  • Telefon: 020/ 871-277
  • Adresa: Trg Slanskih pomoraca 4, 20232 Slano