Pozdrav dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića na otvorenje Feste sv. Vlaha 2013. godine
„Gospođe i gospari! Sestre i braćo! Festu sv. Vlaha, ‘dan ki dohodi jednom nami na godište, u ki slatkoj mi slobodi činimo ovdi svetilište!‘ (I. G.), ove godine slavimo u ozračju Godine vjere i nekoliko važnih obljetnica. Najprije su to 300. obljetnica ponovne izgradnje i stavljanja u upotrebu naše dubrovačke katedrale i s tim usko povezana 400. obljetnica rođenja i 330. obljetnica smrti svećenika i diplomata, graditelja naše katedrale i „obnovitelja našeg Grada i slobode“ Stjepana Gradića. Tu su zatim i dvije desete obljetnice: 10. obljetnica pohoda našem Gradu počasnog građanina našeg Grada bl. Ivana Pavla II., pape i s tim dolaskom povezana 10. obljetnica proglašenja blaženom najljepšeg cvijeta svetosti naše mjesne Crkve, bl. Marije od Propetog Isusa Petković.
Ove obljetnice nam omogućuju da danas, započinjući još jednu Festu, svoj pogled možemo usmjeriti ne samo na sv. Vlaha, nego i na naše blaženike i pretke. U njima prepoznajemo one koji su dio nas i naše povijesti. O tome ćemo tijekom Godine vjere dosta razmišljati, govoriti, a nadam se iz toga i učiti. Želio bih razmišljanje, govor i učenje od naših blaženika i predaka, danas posvetiti svećeniku i diplomatu Stjepanu Gradiću. Njega izdvajam, a pri tom naglašavam ovo ‘svećenika’ više nego ono diplomata i sve drugo što mu možemo navesti, zbog dva razloga. Prvi je razlog da bismo, ogledavajući se u njegovom primjeru, otkrili da su Crkva i njezini svećenici, redovnici i redovnice, uvijek nastojali bili sa svojim narodom i uz svoj narod, da su im, u skladu s natpisom iznad vrata Kneževa dvora koji je izrastao iz kršćanske vjere i katoličkog identiteta ovoga grada i koji glasi: „Obliti privatorum, publica curate“, interesi ovoga grada, naroda, domovine, a koji nikad nisu bili suprotni interesima Crkve nego su se s tim interesima nadopunjavali, bili ispred vlastitih interesa, iako je, pretpostavljam, bilo i zloporaba. Drugi razlog zašto sam izabrao Stjepana Gradića i naglašavam ono ‘svećenika’, a ne sve ono drugo s čim se također kao njegovi sugrađani ponosimo, je zato da bih – uslijed svih rasprava koje se posljednjih mjeseci vode i kojima se Crkvu nerijetko proglašava parazitom koji se hrani na grbači ovoga naroda, iscrpljuje ga i indoktrinira – mogao svima, a osobito vjernicima koji su krajnje odredište svih naših poruka koje, kako kažu, šaljemo ‘preko oltara’ i kad ne govorimo s oltara, jasno poručiti da Crkva ono što je činila u Gradićevo vrijeme, nastavlja činiti i danas, dakako na nov način i prilagođeno današnjim okolnostima. Crkva nije protiv nikoga, nego je kao i u Gradićevo vrijeme stala i stoji uz svoj narod u obrani njegovih prava, zabrinuta za njegovo dobro i njegovu budućnost. Ona, Crkva – ma kako to zvučalo konzervativno i zaostalo – stoji i stajati će na braniku obrane ljudskog života od začeća do prirodne smrti i obrane obitelji, njezina dostojanstva i njezinih prava, a tim i dostojanstva i prava ovog naroda, kao i drugih naroda s kojima je Crkva srasla, s kojim živi i želi nastaviti živjeti, ali poučena i vlastitim pogreškama iz prošlosti, nikoga ni na što ne prisiljavajući, nego svima nudeći poruku spasenja koja nam je objavljena u osobi Isusa Krista. Htio bih, međutim, nešto naglasiti. Nije samo Stjepan Gradić, naglašavam ono ‘svećenik’ više od drugih naslova, brinuo za obnovu katedrale i Grada, nego su to bili i nositelji političke vlasti, kao i mnogi drugi, obični stanovnici Grada, Dubrovkinje i Dubrovčani tog vremena, koji su i te kako bili svjesni svoje pripadnosti ovom Gradu, ali i svoje pripadnosti Katoličkoj Crkvi i znali da se te dvije pripadnosti ne isključuju, nego međusobno nadopunjuju. Zato se u međusobnoj suradnji i zalaganju Grad i mogao obnoviti i zasjati u novom ruhu kojemu se danas cijeli svijet divi, a s Gradom je mogla zasjati i njegova katedrala. I današnji vjernici mogu u ovom pronaći nadahnuće za svoje djelovanje u suvremenom društvu. Zalažući se za opće dobro društva, vjernici znaju da to dobro nije i niti može biti protiv Crkve, ali i da bi trebalo biti u suradnji s Crkvom jer su vjernici istodobno i građani, dio društva, ali i vjernici, dio Crkve. Ovo promišljanje nas, više od pogleda u druge i ono što oni čine ili ne čine, potiče na suočavanje sa sobom i svojim kršćanskim djelovanjem ili ne djelovanjem i u Crkvi i u društvu. To je, taj pogled usmjeren najprije prema sebi, na svoj način zahtjev i nove evangelizacije koja nas želi najprije suočiti s nama samima, osobito s onom neusklađenošću između onoga što govorimo i onog što živimo. Pogledom usmjerenim prema sebi i suočavanjem sa sobom i svojom kršćanskom vjerodostojnošću u stanju smo kroz susret s Isusom Kristom ponovo otkrili onaj naš osobni ‘vjerujem’ i pretočiti ga zatim u zajednički ‘vjerujemo’ Crkve kojoj pripadamo, a onda ga po svom kršćanskom djelovanju – ne u ime Crkve nego u osobno ime, ali nadahnuti kršćanskim principima koje ispovijedamo – unijeli i u sve strukture društveno-političkog života našeg grada, županije i domovine i suvremenog svijeta, jer su nam, zajedno s drugim građanima, te strukture darovane i zadane da bismo svojim kršćanskim djelovanjem doprinijeli njihovoj preobrazbi iz struktura koje gospoduju u korist samih sebe, u strukture koje služe općem dobru.
S ovim mislima i željama u srcu, pozdravljam i čestitam Festu sv. Vlaha gradonačelniku grada Dubrovnika gosparu Andru Vlahušiću sa suradnicima, predsjednici gradskog vijeća gospođi Olgi Muratti i gradskim vijećnicima, županu gosparu Nikoli Dobroslaviću sa suradnicima, predsjedniku županijske skupštine gosparu Ivanu Prci i županijskim vijećnicima. Pozdravljam ovogodišnje dobitnike gradskih nagrada i rado im čestitam na primljenim priznanjima. Srdačno pozdravljam i uvažene goste Grada i zajedničke Feste: diplomatski zbor, izaslanstva Vlade i Sabora, prisutne gradonačelnike i načelnike općina, predstavnike udruga proizišlih iz domovinskog rata i predstavnike drugih vjerskih zajednica.“
Biskup Uzinić je pozdravio biskupe pristigle na otvaranje feste: splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. dr. Marina Barišića, zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK mons. dr. Želimira Puljića kojemu čestitam izbor za predsjednika HBK i nagradu grada Dubrovnika za životno djelo kojom je, na neki način, zaključio svoje dvadesetogodišnje služenje Dubrovačkoj biskupiji, šibenskog biskupa mons. Antu Ivasa, vojnog biskupa mons. Jurja Jezerinca, kao i izaslanike biskupa, vrhovne glavarice, provincijalke i provincijale. Pozdrave je uputio generalnom vikaru mons. dr. Petru Paliću, dekanima, rektoru crkve sv. Vlaha, katedralnom župniku, svim svećenicima, đakonima, redovnicama i redovnicima, bogoslovima, novacima, sjemeništarcima i svim okupljenim vjernicima.
„Zahvaljujem ovogodišnjem predvoditelju trodnevnice u čast feste sv. Vlaha, prof. dr. sc. don Marinku Vidoviću koji će imati i kratki nagovor u sklopu Prve večernje koju ćemo slaviti u katedrali s početkom u 17,30 sati. Pozdravljam festanjule gospare Stijepa Braila i Antuna Skurića, hodočasnice i hodočasnike, a svim Dubrovkinjama i Dubrovčanima i svim vjernicima dubrovačke biskupije, srdačno čestitam.
Pozdrav i hvala i sv. Vlahu, našem Parcu, za njegov zagovor u prošlosti, blizinu u sadašnjosti i uz molitvu za zagovor u budućnosti, da bi naša povezanost s njim i njegova povezanost s nama, za nas, naš grad i biskupiju, narod i Crkvu, do kraja svijeta ostala od svake koristi i napretka, ‘kako ono i oće ako Bog da. Amen, da Bog da!’
Živio sv. Vlaho!“