Vijeća za duhovna zvanja i ministrante Dubrovačke biskupije u subotu, 18. listopada organiziralo je cjelodnevni izlet za ministrante u Split i Vepric.
U Splitu su ministranti prvo susreli s klarisama u samostanu sv. Klare, koje su ih ljubazno dočekale te im posvjedočile o životu u samostanu. Na putu prema Nadbiskupijskom sjemeništu nisu mogli zaobići i poziv župnika dominikanske crkve Gospe od Ružarija fr. Petra Galića. Župnik ih je proveo kroz crkvu i pastoralne prostore te im je ukratko ispričao o djelovanju župe.
Ispred Nadbiskupijskog sjemeništa nestrpljivo su čekali sjemeništarci i bogoslovi Splitsko-makarske nadbiskupije i Dubrovačke biskupije. U njihovoj dvorani u Sjemeništu ministrante je dočekao ravnatelj don Jenko Bulić koji je zajedno sa sjemeništarcima pripremio prigodan program. U programu su sjemeništarci ministrante počastili s pjesmom te osobnim svjedočanstvom o njihovom pozivu. Posebno im je bilo drago susresti sjemeništarce i bogoslove iz Dubrovačke biskupije. Ravnatelj Bulić i duhovnik Sjemeništa don Mate Brečić su govorili o radu klasične gimnazije te su ih proveli kroz prostore Sjemeništa i počastili ručkom.
Nezaobilazna je i bila splitska katedrala sv. Duje. Pažljivo su ministranti slušali o povijesti katedrale te su se hrabro popeli na vrh zvonika.
Ovaj izlet završili su misom u Vepricu gdje su molili za nova duhovna zvanja i zahvalili Bogu za sve darove ovoga dana.
Željana Lučić
* * * * *
Donosimo i dva svjedočanstva sudionica ovog izleta!
Susret s dubrovačkim sjemeništarcima iz Janjine
U pratnji don Marina Lučića, fr. Mihaela Tolja i vjeroučiteljice Željane Lučić na blagdan svetog Luke, 18. 10., ministranti Dubrovačke biskupije iz 10-ak župa krenuli su na hodočašće u Split i Vepric. Bilo je to jedno predivno iskustvo koje nam je ulilo povjerenje, dalo osjećaj blizine Duha Svetoga i nekima možda put u budućnost. Krenuli smo ujutro u 6 sati iz Dubrovnika, te smo u autobusu do Splita molili krunicu i osjetili zajedništvo. Posjetili smo samostan i kapelicu svete Klare. U samostanu se nalazi 19 sestara, od kojih najstarija sestra ima 89 godina, a najmlađa 32 godine, naša Dubrovkinja sestra Blaženka (Antonia) Barović. Imali smo priliku čuti kako one provode svoj dan koji je ispunjen radom, molitvom, ljubavlju i zajedništvom. Hodajući do sjemeništa posjetili smo crkvu i samostan svetog Dominika koju Splićani nazivaju crkvom svete Katarine Aleksandrijske ili Gospe od Ružarija, te smo obišli dio samostana i vidjeli zajednice u kojima se mladi sastaju. Nakon toga smo krenuli u bogosloviju i sjemenište gdje 16 sjemeništaraca pohađa Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju Don Frana Bulića. U sjemeništu se nalaze dva brata Ivo i Petar Markić iz župe svetog Vlaha iz Janjine. Obratio nam se i uputio pozdrave don Jenko Bulić. Imali smo priliku čuti svjedočanstva nekih sjemeništaraca koji su nam opisali kako provode dane u sjemeništu, te ispričali zašto i kako su se odlučili baš za sjemenište. Poslije svjedočanstava smo imali zajednički ručak sa sjemeništarcima i ravnateljem sjemeništa, nakon čega smo razgledali sjemenište i njegove prostorije. Oko dva sata smo krenuli prema najstarijoj katedrali u svijetu, staroj 1700 godina, a riječ je o splitskoj katedrali svetog Dujma. Razgledali smo katedralu i čuli njezinu zanimljivu povijest, te se popeli na zvonik s kojeg se vidi Split i njegova okolica. Na povratku iz Splita posjetili smo hrvatsko marijansko svetište ˝Vepric˝ blizu Makarske. U 6 sati poslijepodne smo imali misu koju je predvodio fr. Mihael Tolj zajedno s don Marinom Lučićem, uz ministrante, te smo nakon mise krenuli za Dubrovnik. I tako je prošao jedan zanimljiv dan s najboljom ekipom. Za mene, nadam se kao i ostale ministrante je ovo bilo jedno poučno i predivno hodočašće gdje smo imali priliku čuti i vidjeti različita iskustva, te osjetili zajedništvo i molitvu dara Duha Svetoga.
Marija Batinić, župa Kliševo
Susret s bivšom razrednicom koja je sada u samostanu klarisa u Splitu
Prije možda nekih tjedan dana svećenik je moje prijateljice i mene obavijestio da u subotu 18. 10. ministranti idu na hodočašće u Split i Vepric, i pitao nas je bili htjele ići. S velikom smo radošću pristale. I tako je sve počelo u 6 sati u subotu ujutro. Ušle smo u autobus i vidjevši same mladiće ostale smo zaprepaštene i pomalo iznenađene, misleći da će biti možda više cura. Bilo nas je samo 7 cura, sa profesoricom Željanom. Naši vodiči su bili don Marin, fr. Mihael i prof. Željana. Krenuvši na to hodočašće cijelim putem razmišljala sam o svojoj bivšoj razrednici Antoniji, koja je sada redovnica u splitskom samostanu sv. Klare. Misleći na nju pitala sam se hoće li prepoznati svoje nekadašnje učenice, kako ćemo mi reagirati kad se suočimo s tim. Došli smo u Split. Išli smo pješice do samostana nekih 15-ak minuta. Dok smo čekali sestre da dođu, srce mi je počelo sve jače i jače kucati , pitala sam se kakva je sada, je li se promijenila. Došao je taj čas, došle su one. Naravno, odmah sam je prepoznala po njenom predivnom glasu. Taj tren kad sam je vidjela, prvi put nakon 4 godine, u samostanu, iza rešetaka, doživjela sam šok. Jedva sam suzdržavala svaku suzu da je ne ispustim. Te suze radosnice su navirale znajući da je ona dobro i da sam je vidjela. Sestre su nam pričale o sv. Klari, samostanu, a i kako provode svoje dane unutar samostana. Nakon samostana pošli smo u sjemenište u kojem smo upoznali naša dva dubrovačka sjemeništarca i u kojem smo imali ručak. I oni su nam također pričali kako provode svoj život tamo. Nakon ručka trebalo je krenuti dalje i to u katedralu sv. Duje, koja je najstarija katedrala na svijetu, ali kako je sveti Ivan Pavao II. rekao, kad je bio tamo, i najmanja. Saznali smo mnogo o njoj, upoznali njenu povijest te se popeli na njen zvonik, koji ima predivan pogled na Split i njegovu okolicu. Nakon katedrale šetali smo po Splitskoj rivi i krenuli dalje završavajući svoje hodočašće u poznatom Gospinom svetištu Vepric koje je blizu Makarske. Tamo smo imali misu u 18 sati. S obzirom da sam htjela upotpuniti cijelo to hodočašće odlučila sam čitati. Don Marin i fr. Mihael predvodili su misu. Propovijed koja je bila veoma zanimljiva i upućena nama ministrantima, ostavila je velik trag na mom srcu. Nakon mise krenuli smo natrag za Dubrovnik.
Ovo hodočašće, moje je zapravo prvo i pravo hodočašće. Upoznala sam mnoge ministrante, družila se s njima i provela jedan predivan dan koji ne bi mijenjala nizašto. Da nije bilo ovog hodočašća ne bih mogla nikad povjerovat da se otada nešto jako čudno događa u meni, ne znam, možda Bog šalje neku poruku koju bi trebala odgonetnuti i prihvatiti je. Što god da se događa drago mi je jer je zaista ovo hodočašće bilo predivno i drago mi je što sam vidjela profesoricu i sve te znamenitosti. Da nije bilo ovog hodočašća nikad ne bih otkrila da se zaista tako jako mogu povezati s Uskrslim Kristom i Gospom!
Ivona Batinić, župa Kliševo