U subotu 12. svibnja župljani župe sv. Petra na Boninovu, pod vodstvom župnika don Ivice Pervana, bili su na hodočasničkom izletu u krajevima nekadašnje Poljičke republike. Po dolasku u Stonožac dočekao ih je domaćin don Anto Čotić te su slavili misno slavlje u crkvi Gospe u Siti. Posjetili su crkvu sv. Arnira u Dubravi, sagrađenoj na mjestu gdje je početkom 11. st. kamenovan splitski nadbiskup Sv. Arnir, a prema legendi na tom mjestu je provrela voda za koju se vjeruje da je čudotvorna. Obišli su i druge znamenite crkve poljičkog kraja kao što su crkva sv. Klementa u Sitnom, sv. Ciprijana i sv. Jure, u kojoj se nekad birao poljički knez, te kompleks „Zvjezdano selu Mosor“ u kojem je smještena zvjezdarnica. Don Vlado Đuderija, poljički dekan, vjernike je upoznao sa bogatom povijesti Poljica u Gatima te muzejom Poljica. Nakon obilaska kulturnih i povijesnih ljepota, nastavilo se druženje s domaćinima, KUU „Sv. Klement“ iz Gornjeg Sitnog koji su ugostili su dubrovčane priredivši im poljičke specijalitete poput soparnika, inače zaštićenog kulturnog dobra -jednog od jela hrvatske nematerijalne kulturne baštine- i pivca ispod peke.
Ovaj izlet svojevrsni je uzvratni posjet Poljičanima, koji su u okviru 7. Dana kršćanske kulture u Dubrovniku izveli predstavu „Poljička malatija“, a njihovi domaćini bili su upravo župljani župe sv. Petra na Boninovu.
Nekadašnja Poljička republika, kraj smješten na rijekama Cetini i Žrnovici, nadomak moru i Mosoru, nekoć je bio moćna republika, čiju su samostalnost utemeljili potomci kneza Miroslava u davnom 13. stoljeću te je uspjela unatoč brojnim nemirima i ratovima, sve do početka 19. st., održati samostalnost. Nekadašnja Poljička Republika, danas područje koje obuhvaća dvadesetak sela omiškog zaleđa kad je riječ o prirodnim ljepotama, životopisnim selima, broju crkvi, njih čak 106 i povijesnim pričama stoljećima napaćenog ali ustrajnog kraja, u kojem se branilo i njegovalo hrvatstvo i kršćanstvo što se i danas s ljubavlju i poštovanjem čuva, teško je usporedivo sa bilo kojim drugim krajem lijep naše, jer toliko gore navedenih obilježja na tako malom geografskom području rijetko je igdje pronaći. Ovaj kraj se s pravom može nazvati oltarom domovine, kao i ponosom dalmatinskog kraja, zbog mnogo čega, što su imali prilike doživjeti i dubrovčani, potomci isto jedne minule republike.
Antonia Matana