U dvorani sv. Ivana Pavla II. u nedjelju, 28. srpnja organizirano je svjedočanstvo Marina Restrepa, kolumbijskog glumca i glazbenika koji je imao buran život i doživio obraćenje u Kristu. Susret je organizirala Naklada Benedikta iz Zagreba.
Na samom početku svima okupljenima se obratio don Marin Lučić te ih prije samog iznošenja svjedočanstva pozvao na molitvu. Restrepa je svoje svjedočanstvo iznosio na engleskom jeziku a prevoditeljica na hrvatski jezik je bila prof. Nedjeljka Batinović, uime Naklade Benedikta.
Restrepa je na početku zahvalio Gospodinu što tu i što će sa svima prisutnima podijeliti mistično iskustvo susreta s Gospodinom dok je boravio u Kolumbiji. Ispričao je da je rođen u Kolumbiji, u obitelji plantažera kave koja je bila katoličke vjere. Do četrnaeste godine je živio s predajom i tradicijom Katoličke Crkve. Prelaskom u Bogotu njegov život se potpuno promijenio jer je počeo živjeti po uzoru na rock and roll i uzimati halucinogene droge te se okrenuo istočnim poganskim filozofijama i new age-u. Jako brzo se udaljio od katoličke vjere.
Godine 1997., u svojoj 47. godini života, bio je otet zbog otkupnine te je proživio šest mjeseci mukotrpnog zatočeništva u prašumi Anda. Usred te patnje kazao je kako je doživio susret s Isusom tijekom kojega su mu dane mnoge nadnaravne spoznaje. Spoznao je da je živio u grijehu 33 godine i da je tada umro sigurno bi bio u paklu. Od tada svakoga je dana molio Gospodina da ne dopusti da umre bez sakramenta ispovijedi.
“Premda sam u zatočeništvu pretrpio mnoge fizičke i psihičke torture, sve sam to uspio preživjeti samo zato što sam se brinuo za spasenje svoje duše. Šest mjeseci nakon što su me oteli, došla su šestorica gerilaca i rekla da idem s njima. Bila je noć… Kad smo došli do neke ceste rekli su mi da idem ravno i da se ne okrećem. Bio mi je to najduži hod u životu. Bio sam siguran da će me ustrijeliti”, rekao je Restrepo.
“Svaki korak bio je kao vječnost, ali oni su me jednostavno ostavili na toj cesti. Dugo sam hodao. Pojavio se stari autobus i odvezao me iz prašume. Došao sam svojim sestrama i otišao na ispovijed svećeniku franjevcu. Kad mi je svećenik dao odrješenje znao sam da se događa nešto doista veliko. Bilo je to najveće oslobođenje moga života. Bilo mi je važno što sam se oslobodio od gerilaca, ali prava sloboda koju sam tražio i želio bila je oslobođenje od Sotone. Znao sam da sam bio zatočenik đavla zbog svojih grijeha. Vratio sam se Crkvi i počeo mijenjati svoj život”, istaknuo je Restrepo.
Dvije godine nikome nije ni riječi rekao o svome iskustvu s Gospodinom, a onda je na misi na Cvjetnicu, između ostalih, imao još jedno misteriozno iskustvo s Isusom. Ono je došlo s raspela koje se nalazilo iznad oltara crkve. Isus mu je rekao da će ga odvesti po cijelome svijetu i da je već odabrao svako mjesto u koje će doći te imenovao svaku osobu koja će ga slušati.
Tada je imao 49 godina, bio je iscrpljen i umoran jer je u prašumi u zatočeništvu doživio mnogo psihičkog i fizičkog mučenja. Nije mogao shvatiti kako je moguće krenuti na tako velik put. Potražio je franjevca koji ga je ispovjedio te mu je ispričao svoje mistično iskustvo. Dok je razgovarao s njim, Isus mu je jasno pokazao da je on njegov duhovni otac, kazao je Restrepo. Napustio je svoju pjevačku karijeru i već je dvadeset godina katolički misionar laik, svjedok Božje ljubavi.
Za kraj Marino Restrepo zamolio je Duha Svetoga da vjernicima podari najveći dar – da shvate koliko je ovaj život kratak, koliko je važno biti pripravan na prijelaz iz ovoga u onaj svijet te kako je najveća varka Sotone protiv Božjih ljudi kada se čovjek potpuno zaokupi svim mogućim poslovima i izgubi osjećaj za vječni život.
“Jedini put u Nebo je molitva i sakramentalni život.. Katolik treba biti čovjek molitve, darežljiva srca, osoba koja zna da je Isus Gospodin i koja ima osobni odnos s Isusovom Majkom”, zaključio je Restrepo.
Jelica Gjenero