Vjernici iz konavoskih župa Pridvorja, Grude i Čilipa okupili su se u srijedu, 2. srpnja u poviše Konavoskog polja za lugom (šumicom) u crkvici posvećenoj pohodu Blažene Djevice Marije Elizabeti kako bi zajedno proslavili istoimeni blagdan Pohođenje Marijino. Iako se blagdan još od novog rimskog kalendara (1969. g.) slavi 31. svibnja, ipak u Konavlima je i nakon te godine ostao običaj hodočašćenja crkvi Gospe za lugom početkom srpnja. Misa se slavi na novopostavljenom vanjskom oltaru okrenutom prema Konavoskom polju. Ove godine misno slavlje predvodio je don Josip Barišić, župnik župe Čilipi uz koncelebraciju don Josipa Mazarekića, župnika župe Gruda. Don Josip je u propovijedi osvijestio vjernike o darivanju i Marijinoj pažnji i nježnosti koju je iskazala prema svojoj rođakinji Elizabeti te istodobno o Elizabetinoj vjeri i radosti koju je doživjela nakon susreta s Marijom odnosno s Gospodinom. Istakao je kako danas sve više nedostaje te pažnje i nježnosti, lijepih riječi i radosti. Potakao je vjernike na osobnu molitvu, naglašavajući važnost jutarnje molitve u kojoj se Gospodinu s par kratkih rečenica može zahvaliti na novom danu i predati mu sve brige i obveze koje slijede. Također je potakao vjernike da promatraju te dvije žene, njihov susret i njihovu molitvu. „Dok molite kličite kao Marija jer zaista vam Gospodin čini velika djela…“ Nakon mise uslijedio je blagoslov prijevoznih sredstava, vozača, putnika, cesta, policije i ostalih službi vezanih za promet. Poslije mise vjernici su ostali na druženju i čašćenju.
Jedna od najstarijih crkava u Konavlima, Gospa za lugom vjekovima je okupljala vjernike koji su u pokorničkim procesijama s barjacima i križevima hodočastili za Svetog Liberana, Prosne dane, Vidov dan i blagdan Pohođenja Marijina. Župe su se zavjetovale Gospi da Ona čuva sve posijano i posađeno u Konavoskom polju, nakon što su prije zavjeta mnogo pretrpili od nevremena i raznih štetočina. Osobito se svečano slavio blagdan Pohođenja Marijina koji bi okupio hodočasnike ne samo iz Konavala već i šireg područja. Budući da je crkva bila uz ceste i putove znalo bi se okupiti i dosta trgovaca koji bi za hodočasnike priredili banke s oruđem i kućanskim potrepštinama.
Kameni skalni, međe i međice, stara pila i rašćela, potrjemak kao i kompletna crkva svjedoče o njenoj davnoj prošlosti. Iako starost crkve još nije sa sigurnošću procijenjena postoji i jedan neslužbeni dokaz da je oltarna slika Pohođenja Marijna plačena u perperima za vrijeme Dubrovačke Republike. 1998. godine na poticaj Društva prijatelja dubrovačke starine počela je obnova crkve. Izvorni potrijemak koji je austro-ugarska vlast zatvorila zidom i vratima vraćen je na prvotno mjesto. Crkva je očišćena od žbuke, a iznutra su uklonjena dva bočna oltara, sv. Vida i sv. Liberana. Trenutno je u procesu restauracija freski koje se nalaze poviše glavnog oltara. Budući da se crkva nalazi uz rub magistrale, prije dvije godine napravljeno je parkiralište, učvršćen je potporni zid uz magistralu te je poviše magistrale napravljen prilaz za crkvu.
Nakon Drugog svjetskog rata i za vrijeme ondašnje vlasti hodočašćenje za blagdan Pohođenja Marijina pomalo se gasilo te je samo nekolicina vjernika dolazila na misu za taj blagdan. Od Domovinskog rata, a posebno zadnjih godina otkad je u tijeku obnova crkve sve više i više vjernika hodočasti Gospi za lugom.
Ivana Mazavac