Zlatnu misu, kojom je obilježio 50. godišnjicu svećeničke službe, proslavio je u svom rodnom Pridvorju u Konavlima dr. don Niko Kličan na blagdan sv. Antuna Padovanskog u subotu, 13. lipnja ispred franjevačkog samostana.
Slavljenik je zahvalio gvardijanu franjevačkog samostana u Pridvorju fra Franju Zeleniki na organizaciji, ali i svima koji su došli, kazavši da je dolazak svakog od njih za njega velika čast. Kazao je da iako je velik dio života proveo u Beču, srce mu je ipak „ostalo u Konavlima, posebno u Pridvorju“. Naglasio je da Isus u evanđelju učenicima govori da idu po svem svijetu i propovijedaju Evanđelje, te da upravo sebe pronalazi u tom biblijskom tekstu, s obzirom da je u kao svećenik djelovao i propovijedao i u Njemačkoj, Engleskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji, te najviše u Austriji, no bez obzira na propovijedanje na tolikim stranim jezicima, ipak mu je uvijek najdraže na njegovom hrvatskom. Potaknuo je vjernike da budu svjedočanstvo i da svjedoče one što jesu, Hrvati i katolici, da ne izgube svoj identitet. No, naglasio je i „drugu stranu medalje, a to je da budemo otvoreni prema drugima, drugim narodima i drugim vjeroispovijestima“, poštujući različitosti.
Osim dekana konavoskog dekanata mr. don Josipa Mazarekića i drugih svećenika, u koncelebraciji su bila dva svećenika Konavljanina: dr. don Miho Demović i don Miho Litić koji je čestitao slavljeniku, kazavši da je svojim životom „dokazao ljubav prema Bogu, ali i bližnjemu, svakome je bio prijatelj i brat. U velikoj učenosti on je bio tako jednostavan prema svima, jer ima otvoreno i široko srce, a to je ono što Bog taži od čovjeka!“
Nakon mise uslijedila je procesija s kipom sv. Antuna, kao i blagoslov djece.
Niko Kličan rođen je 21. svibnja 1938. u Pridvorju od roditelja Boža i Nike rođ. Cikut. Nakon gimnazije u Dubrovniku i teologije u Zagrebu, zaređen je u Dubrovniku 27. lipnja 1965. godine, a 4. srpnja iste godine u Pridvorju je slavio mladu misu.
Tijekom 1966. godine don Niko je bio u pastoralnoj službi u Suđurđu. Slijedeće 1967. godine otišao je na postdiplomski studij u Rim. Na Gregorijani je studirao društvene znanosti te je doktorirao 1975. godine. Vratio se u biskupiju sa željom da radi kao profesor. Preuzeo je župu u Trstenom, te je u isto vrijeme asistirao na teološkom fakultetu u Zagrebu. Zbog teške spojivosti tih dviju službi don Niko je uskoro otišao u Beč i tamo nastavio svoje svećeničko i profesorsko djelovanje. Iz Dubrovačke biskupije ekskardiniran je 2001. godine i inkardiniran je u Bečku nadbiskupiju. Osnivač je, a bio je više godine i predsjednik, Matice hrvatske u Beču.
Šime Zupčić