Pobožnost križnog put na Goricu sv. Vlaha molili su župljani Župe sv. Mihajla predvođeni župnikom don Željkom Kovačevićem i drugim svećenima, a nakon kojeg je uslijedilo euharistijsko slavlje u crkvi sv. Vlaha na Gorici, u nedjelju 10. ožujka u Dubrovniku.
Križni put je započeo u podnožju, a posljednja 14. postaja je bila na vrhu Gorice pred crkvom sv. Vlaha. Križ su nosile, a i čitale pojedine postaje, obitelji župe, kao i ostali župljani. Molio se križni put kojeg su pripremile sestre milosrdnice posebno za Godinu vjere.
U propovijedi tijekom euharistijskog slavlja župnik se osvrnuo na evanđeoski odlomak o povratku izgubljenog sina. Ukazao je na mnogobrojne krive slike Boga, slike Boga koje ne odgovaraju kršćanskom poimanju Boga, a prisutne su kod nas, kazavši da jedna od ispravnih i najljepših slika Boga jest upravu u 15. poglavlju Lukinog evanđelja. Potaknuo je vjernike da se svatko pronađe i u mlađem i u starijem sinu, te nastavio: „Ako se nalazimo u Očevoj milosti i prisutnosti, zašto se žalostimo kada u crkvu dođe netko tko nije redovit? Zar se tada ne ponašamo poput starijeg sina koji je bio u očevoj blizini, ali nažalost oca nije ‘shvatio’? Plakao je za ugojenim teletom, to je jedino što je zapamtio. (…) Ali možemo se naći i u izgubljenom sinu koji nije mogao ‘dočekati’ da otac umre, već traži svoj dio imanja. Otac se ne buni. Budući sin nije znao cijeniti što je dobio, bogatstvo se brzo ‘istopilo’. Kad je pao najniže, na nivo svinje, kad se želio nasiti rogačima koje su jele svinje, počeo je razmišljati o povratku svom ocu: ‘Ustat će i poći svom ocu, ali ne kao sin, nego kao jedan od najamnika.’ Zanimljiva je slika pri povratku i izbor riječi: ‘otac ga ugleda’, ‘potrča’, ‘ganut je’, ‘izljubi ga’ i ‘zagrli’. Sin nije uspio ni izreći ‘Sagriješio sam!’, a otac već naređuje da se donese haljina, prsten i obuća. Ali tu nije kraj: želi s radovati zbog njegova obraćenja, ne zadržava radost u svom srcu, poziva sve ukućane i naređuje da se zakolje ugojeno tele.“ Propovjednik je kazao da je u Godini vjere to poziv i svima nama da se dobro ispitamo koliko smo pali kao rasipni sinovi i da ne zaboravimo koliko je neizmjerno Božje milosrđe. Na kraju je naglasio da Bog poziva svakog pojedinačno, izgovara ime svakoga od nas i kaže nam: „Čekam tvoj povratak. Ovdje sam jer te volim!“
Šime Zupčić