Na pobožnosti križnog puta u crkvi sv. Jeronima u Slanom u petak, 22. veljače, koju je predvodio župnik i gvardijan samostana fra Ljudevit Lasta okupili su se vjernici kako bi se molitvom i pjesmom ispred postaja križnog puta prisjetili Isusovog puta i muke koju je podnio za otkupljenje ljudskih grijeha.
Promišljajući o žrtvi koju je sam Bog učinio za nas, korizmeno vrijeme je prigoda kada se i sami trebamo upitati što smo mi učinili za druge. Slušajući kako je Šimun pomogao nositi križ Isusu, upitajmo se komu smo mi pomogli nositi križ i komu smo potpora u trenutcima muke i patnje. Ne smijemo dozvoliti da nam sam obred Križnoga puta bude samo tradicijski čin, nego podsjećanje da je vrijeme korizme vrijeme pročišćenje duha, žrtve i spoznaje prolaznosti ovozemaljskog života i priprema za život vječni. Dok u korizmenim napjevima molimo:“Izranjena Sina Tvoga, radi kleta grijeha moga, muke sa mnom Ti razdijeli“… izričemo žarku želju preuzeti bol i patnju Majke Božje na sebe i tako Joj olakšati žalost. A svi smo braća u Isusu i djeca Majke Božje. Ako smo spremni na žrtvu za Isusa žrtvovanog za nas, žrtvujmo se za njegovu potrebitu braću u svijetu koji nas okružuje i sve više udaljava od Isusovih riječi. Učinimo žrtvu za gladne, ostavljene, izgubljene i bolesne. Odrecimo se svoje ugode za tuđu potrebu jer to od nas Isus traži. Tako mu olakšajmo teret križa i boli svetih rana . I ispunit će se riječi: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“
Ljilja Šimunović, Slano