Blagdan sv. Franje Asiškog svečano je proslavljen u utorak, 4. listopada u crkvi Male braće u Dubrovniku gdje su središnje večernje euharistijsko slavlje po tradiciji predvodili dominikanci. Prije mise franjevci su na ulaznim crkvenim vratima dočekali dominikance te su svi zajedno u procesiji došli do oltara, ispred kojeg su pjevali psalme.
Koncelebrirano misno slavlje predvodio je i na njemu propovijedao prior samostana sv. Dominika u Dubrovniku fr. Matijas Farkaš.
Propovjednik je rekao kako su ljudi često skloni gledati svece i svetice nakon trenutka njihovog obraćenja i predanja života Bogu, a zaboravljaju često njihov život prije toga. Istaknuvši kako se svecem ne rađa nego se svecem postaje dodao je i kako svaki vjernik i kršćanin ima svoju prošlost, ali također i svoju budućnost. „Često smo skloni kritizirati prošlost drugih, osobito onih koji nisu živjeli onako kako mi zamišljamo da bi trebali živjeti“, rekao je prior dodavši da bi po toj logici mogli i sv. Franju prigovoriti na njegovom životu prije obraćenja. „U trenutku kad spoznamo da je Bog bitak našeg života, da od Boga jesmo, da Bogu idemo i da ćemo se jednom njemu vratiti, sve to više nije važno“.
Ako se pogleda Franjin život može se zaključiti da je on zapravo na sve te razne načine tražio Boga, sa svim svojim nesavršenostima. Bog mu je dao, kao što daje i svima drugima, bezbroj prilika da mu se vrati. „Ne smijemo si dopustiti da na sv. Franju gledamo samo nakon njegovog obraćenja nego ga trebamo gledamo u cjelini njegovog života, kako onog prijašnjeg tako i onog novog, obnovljenog, u potpunosti Kristovom“.
„Važno je biti svjestan da Bog poznaje naše slabosti, ali i da traži od nas stalnu promjenu, da neprestano koračamo prema njemu. Svjestan je Bog koliko nam zlo postavlja zamke, ali dopušta te trenutke i padove da bismo upoznali njegovu veličinu koja se na tako veličanstven način očitovala u životu sv. Franje“, kazao je propovjednik. Istaknuo je i da su svi sveci na neki način obraćenici jer su svi u jednom trenutku dopustili da Bog zavlada njihovim životima. „I to Bog traži od nas. Stoga su nam oni primjer da je moguće da unatoč lošim stranama naše osobnosti i karaktere biti blizu Bogu. Važno je čeznuti za Bogom poput sv. Franje i biti svjestan da nas Bog uvijek čeka“.
Možda nas Bog neće pozvati da učinimo velika djela poput sv. Franje, nastavio je propovjednik, ali će nam ponuditi neku drugu opciju da se ostvarimo kao ljudi i kao kršćani. Ponovio je kako je Franjina želja je bila biti brat svima. „Ako smo svjesni svakodnevice onda znamo kako je to komplicirano jer tako često jedni drugima podmećemo nogu, ogovaramo, klevećemo, a Franjo nas uči obratno, biti brat i sestra drugome u poniznosti i jednostavnosti života. Treba činiti mala djela s velikom ljubavlju, kako kaže sv. Majka Terezija. Neka nas Franjin primjer života pouči da je moguće, oslonjeni na Krista, postati brat, sestra jedni drugima“, zaključio je.
Gvardijan samostana fra Veselko Grubišić na kraju je zahvalio ocima dominikancima na predvođenju slavlja čime se nastavlja lijepa tradicija između franjevaca i dominikanaca te je potaknuo sve vjernike na nasljedovanje života sv. Franje. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor pod ravnanjem prof. Emila Pešeka. A među dominikancima koji su pohodili franjevce bila i ovogodišnja generacija dominikanskih novaka.
Proslavi blagdana sv. Franje prethodila je trodnevnica od subote, 1. listopada, do ponedjeljka, 3. listopada. Misa u subotu u je bila namijenjena za sve poginule u Domovinskom ratu, povodom 25. obljetnice početka napada na dubrovačko područje. U ponedjeljak nakon večernje mise slavio se obred preminuća sv. Oca Franje.
Angelina Tadić