Na Misi posvete ulja na Veliku srijedu 23. ožujka u dubrovačkoj katedrali okupilo se pedesetak svećenika i redovnika iz cijele Dubrovačke biskupije kako bi slavili euharistiju s mjesnim biskupom mons. Matom Uzinićem i proslavili Svećenički dan, koji se slavi na Veliki četvrtak.
Na misi su svećenici obnovili svećenička obećanja koja ove godine obnavljaju u ozračju 1700. obljetnice mučeničke smrti svetoga zaštitnika, biskupa i mučenika Vlaha, koji je svima, kako je kazao biskup Uzinić, nadahnuće i zagovornik, te u ozračju Izvanrednog jubileja milosrđa, koji pred sve svećenike stavlja zahtjevnu zadaću „da kao oni koji su dotaknuti Božjim milosrđem, budu i oni koji Božjim milosrđem dotiču druge“. Biskup Uzinić je također blagoslovio ulja za sakramente koje su nakon mise svećenici ponijeli u svoje župe. Među svećenicima bili su i svi članovi nedavno obnovljenog Stolnog kaptola sv. Marije Velike.
Koliko Godina milosrđa bude plodonosna za svećenike bit će i za vjernike
U propovijedi je biskup svećenike podsjetio na dio svoje poruke uz Godinu sv. Vlaha i Izvanredni jubilej milosrđa u kojoj je posebno istaknuo rečenicu iz papine bule „Misericordiae vultus“ kojom je papa ovu godinu opisao „kao posebno vrijeme za Crkvu, kako bi svjedočenje vjernika bilo snažnije i plodonosnije.“ Ta rečenica, iako upućena svim vjernicima, osobito se odnosi na svećenike koji su „po svom zvanju, poslanju i djelovanju in persona Christi Capitis pozvani biti živa Kristova prisutnost u ovom našem vremenu i na prostoru ove biskupije“. Biskup je tada pozvao svećenike da drže širom otvorena vrata Božjeg srca, ponavljajući ljudima da ih Bog voli i da s njima želi dijeliti svoj život, tako što će njihovo otvoreno svećeničko srce postati prolaz do Božjeg srca. Također ih je bio pozvao da postanu Vrata milosrđa ljudima ove biskupije, da bi onaj tko ih susretne i koga oni susretnu mogao iskusiti ljubav Boga koji tješi, oprašta i daje nadu.
„Ostajem pri napisanom, uvjeren da će ova godina za našu biskupiju biti plodonosna u onoj mjeri u kojoj u smislu napisanog bude plodonosna za nas svećenike“, kazao je biskup te dodao kako je svjestan da ta zadaća nije laka i da ona iscrpljuje svećenike i uvlači nepovjerenje u međusobne odnose.
Svećenički umori
Potom je podsjetio na lanjsku propovijed pape Franje na Misi posvete ulja u kojoj je papa govorio o svećeničkim umorima. Svećeničke obveze nisu fizički rad, kaže papa Franjo, ali svejedno iscrpljuju jer zadiru u sposobnost suosjećanja. „Radujemo se sa zaručnicima koji se vjenčaju; smijemo s djetetom koje donose na krštenje; pratimo mlade koji se pripravljaju na brak i obitelj; žalostimo se s onima koji primaju bolesničko pomazanje u bolničkim krevetima, plačemo s onima koji pokapaju dragu osobu… Toliko osjećaja… Za svećenike ono što se događa vjernicima nije vijest: mi poznajemo naše ljude, možemo naslutiti što im prolazi kroz srce; i naše srce se, u dijeljenju njihove boli, troši, raspada u tisuću dijelova, i ganuto je i čini se gotovo pojedeno od ljudi: uzmite, jedite. Ovo je riječ koju trajno šapuće Isusov svećenik kad se brine za svoj vjerni narod: uzmite i jedite, uzmite i pijte… I tako se naš svećenički život daje u služenju, blizu Božjeg vjernog naroda… koje uvijek, uvijek umara. Umorni, ali s radošću onoga tko sluša Gospodina kako govori: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega“ (Mt 25, 34), opisao je tada papa tu svećeničku posebnu životnu situaciju.
Biskup je u propovijedi više govorio o tri vrste umora, od kojih su svi na neki način povezani s posebnošću svećeničkog poslanja i potrebe da ga se vrši sa suosjećanjem: „umor od ljudi, umor od mnoštva“, „umor od neprijatelja“ i „umor od samih sebe.“ Prva dva umora su posljedica svećeničke izloženosti, a umor od samih sebe je posljedica razočarenja nad sobom samim, a to je loš umor, kazao je biskup. Riječ Otkrivenja upozorava na uzrok ovog umora: „Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio“ (2, 3-4). Samo ljubav odmara. Ono što se ne ljubi, loše umara i dugoročno gore umara.
Govoreći o pastoralnim umorima biskup je poručio kako je tada jedino rješenje „postati svjesni toga da u svojoj pastoralnoj zadaći mi svećenici nismo sami i ne smijemo biti sami“, da su s njima vjernici i suradnici, Bogu posvećene osobe, te ih uputio i na svećeničko zajedništvo. „Budimo svi svima i pomoć i podrška! Tu je blažena Djevica Marija koja nas kao majka prati zagovorom, naš sv. Vlaho i drugi zaštitnici! S nama je i Bog koji nas poziva i šalje“ i u kojem svećenici mogu pronaći svoj odmor i snagu za nove pastoralne izazove.
Na misi su se svećenici pomolili i za pokojnu subraću koja su završili svoj ovozemaljski život u protekloj godini, kao i za pokojne redovnice.
Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi, uz sudjelovanje velikog broja vjernika koji su molili za svećenike i nova svećenička zvanja. Na misi su bili i Robert Karačić i Ante Tonća Prizmić, koji su nedavno primljeni među kandidate za đakonat i prezbiterat i primili službu lektora ili čitača.
Angelina Tadić