U srijedu 1. siječnja u dubrovačkoj katedrali proslavljena je svetkovina Marije Bogorodice pontifikalnim euharistijskim slavljem koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
U uvodnom dijelu biskup je istaknuo da današnja svetkovina za razmišljanje nudi, kao i svake godine, tri teme. Prva je ona liturgijska kojom slavimo jedan od najvažnijih i najstarijih Marijinih naslova, a taj naslov je Bogorodica. Druga je tema mira jer na današnji dan, 53. put po redu, slavimo Svjetski dan proslave mira. I treća je Nova godina.
Otajstvo Bogorodice
Vezano uz prvu temu, ove godine želim s vama, rekao je biskup, i s današnjim evanđeljem i apostolskim pismom pape Franje Admirabile signum (Čudesan znak) o značenju i vrijednosti jaslica, zaviriti u jaslice u kojima nalazimo i Marijin lik iz kojega spoznajemo to otajstvoBogorodice, ali i saznajemo kako i sami možemo postati Božja djeca u poslušnosti i stavljanju na raspolaganje Božjoj volji za nas i naš život.
„Marija je – piše papa Franjo – majka koja promatra svoje djetešce i pokazuje ga onima koji ga dolaze posjetiti. Njezin lik potiče nas da razmišljamo o velikom otajstvu kojim je zahvaćena ta djevojka kod je Bog pokucao na vrata njezinog bezgrešnog srca. Marija je s punom poslušnošću odgovorila na anđelov navještaj kojim se od nje traži da postane Majkom Božjom. Njezine riječi: ‘Evo službenice Gospodnje,neka mi budu po tvojoj riječi!’ (Lk 1, 38) , za sve nas su svjedočanstvo kako se u vjeri prepustiti Božjoj volji. Tim svojim da Marija je postala majkom Sina Božjega ne izgubivši, nego,zahvaljujući Njemu, posvetivši svoje djevičanstvo. U njoj vidimo Majku Božju koja svoga Sina ne drži za sebe, nego poziva sve da poslušaju njegovu riječ i provode je u djelo (usp. Iv 2, 5).“
Nada – krepost koja nas pokreće i daje nam krila
Za drugu temu, a ona je Dan mira, kao i inače poslužit će za razmišljanje poruka pape Franje. On je svoju poruku za 53. svjetski dan mira naslovio: „Mir kao put nade: dijalog, pomirenje i ekološko obraćenje“. U toj se poruci, rekao je biskup, papa Franjo dotiče mnogih i važnih tema, a ja bih pokušao izdvojiti onu koja prožima cijelu poruku,a ta tema je nada. Ovu temu sam izdvojio,rekao je biskup, zato što je Isusovo rođenje, kao uostalom na svoj način i rođenje svakog čovjeka, nova nada , ne samo za njegovu obitelj nego čovječanstvo.
Tijekom liturgijske godine ćemo se na različite načine upoznavati s onom nadom koju nam Isus pruža. I na kraju ćemo znati da naša nada nije bila uzaludna. I svaka je nova godina uvijek i nova nada. Zato je s radošću čekamo i slavimo. I s nadom gledamo prema naprijed. I mir je, kaže papa Franjo, kao veliko dobro „predmet naše nade.“ „Nadati se miru je ljudski stav koji u sebi ima egzistencijalnu napetost koja omogućuje da se, katkad tegobna sadašnjost ;može živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put.“ Mir sve to nudi, jer mir je vrijednost za koju se isplati sve podnijeti.
A „nada je … krepost koja nas pokreće i daje nam krila da idemo naprijed, čak i onda kad se prepreke čine nepremostivima.“ „Naša ljudska zajednica nosi, u svom sjećanju i na svome tijelu, ožiljke niza sve razornijih ratova i sukoba koji ne prestaju pogađati osobito najsiromašnije i najranjivije“, ali ona istovremeno nosi i sjećanje zajednička solidarnost i nada u budućnost.“ Zato je za nadu od velike važnosti „sjećanje na prošle događaje ne samo – kaže papa plazeći od situacije Hirošime i preživjelih od atomske bombe bačene na taj japanski grad – da se iste greške ne bi ponavljale, a lažne varljive obrasce prošlosti ponovo ljudima nudilo, (kao što se to, spominjem u zagradama, kod nas stalno čini nametnutim fašističko-komunističkim raspravama i podjelama kojima se ne nazire kraj), nego također zato da sjećanje, kao plod iskustva, služi kao osnova i nadahnuće za sadašnje i buduće odluke kojim se promiče mir.“
„Sjećanje je – dodaje – horizont nade“ jer „u tami ratova i sukoba, sjećanje i na malu primljenu gestu solidarnosti može poslužiti kao nadahnuće za hrabre, štoviše herojske odluke, može osloboditi nove energije i ponovo upaliti plamen nade u pojedincima i zajednicama.“ Da ne bismo pomislili da je to nešto jednostavno papa nas upozorava da „proces mira … zahtijeva trajnu predanost“ i da nam je potreban „strpljivi rad na traženju istine i pravde, kojim se odaje počast žrtvama i koji otvara put, korak po korak, zajedničkoj nadi jačoj od želje za osvetom.“
Crkva je pozvana tome doprinositi, a to može učiniti tako što će „služiti općem dobru i jačati nadu mira prenošenjem kršćanskih vrijednosti i moralnog učenja te svojim društvenim i odgojno-obrazovnim djelima.“ Nadahnuće za to joj treba biti „Biblija (koja), na osobit način po riječima prorokâ, podsjeća savjesti i narode na Božji savez s ljudski rodom. Riječ je o tome da se odustane od želje za dominacijom nad drugima i da naučimo gledati jedni druge kao osobe, kao djecu Božju, kao braću. Drugoga se nikada ne smije ograničiti na ono što bi mogao reći ili učiniti nego ga treba promatrati kroz prizmu obećanja koje nosi u sebi. Samo ako se odabere put poštivanja moguće je razbiti spiralu osvete i krenuti putom nade.“
Papa u djelu u kojem govori o potrebi ekološkog obraćenja koje nas „vodi nas do toga da na nov način gledamo na život, promatrajući darežljivost Stvoritelja koji nam je darovao Zemlju i koji nas poziva na radosnu umjerenost u zajedničkom dijeljenju svega“ tu nadu proširuje i na svu stvorenu stvarnost, a što od „kršćanina … zahtijeva da;plodovi njihova susreta s Isusom Kristom izađu na vidjelo u njihovim odnosima sa svijetom koji ih okružuje.“ U posljednjem poglavlju, naslovljenom: „Dobivaš onoliko koliko se nadaš“, papa nas ponovo podsjeća da se mir ne može postići ako mu se ne nadamo, a to, dodaje, „ prvom redu … znači vjerovati u mogućnost mira, vjerovati da drugi, baš kao i mi, trebaju mir“ za sve to se nadahnjujući „ljubavlju koju Bog ima prema svakom od nas, ljubavlju koja je oslobađajuća, bezgranična, besplatna i neumorna.“
Novogodišnji blagoslov
S nadom da ćemo to vjerovati i da ćemo, u nadi, biti graditelji mira i pomirenja,počinjući od vlastitih obitelji, preko uže i šire društvene, ali i crkvene zajednice, na sve nas, kao svoj doprinos trećoj temi, a ona je nova godina, s papom Franjom, a u duhu prvog čitanja i njegovog blagoslova, za novu godinu koju započinjemo izražavam tri želje kojima papa Franjo završava svoju poruku uz Svjetski dan mira, a koje je biskup Uzinić pretočio na kraju misnoga slavlja u novogodišnji blagoslov: Neka nas Bog mira blagoslovi i pritekne nam u pomoć. Neka nas Marija, Majka Kneza mira i Majka svih naroda na zemlji, prati i bude nam potpora na svakom koraku našega putovanja. I neka svaka osoba, dolaskom na ovaj svijet, uzmogne upoznati život mira i u potpunosti razvijati obećanje života i ljubavi koje nosi u sebi.
Na kraju je otpjevan zaziv Duha Svetoga, euharistijsko slavlje je pratio Mješoviti katedralni zbor.
Jelica Gjenero
