Mjesečni susret djelatnika Ordinarijata i drugih ustanova Dubrovačke biskupije kao i pročelnika biskupijskih vijeća održan je u petak, 29. svibnja, prvi put od početka situacije s koronavirusom. Susret je započeo misnim slavljem u dubrovačkoj katedrali koje je bilo prikazano za nedavno preminulu kolegicu pokojnu dr. sc. Vikicu Vujica, koja je jedno vrijeme i sama bila djelatnica biskupije a kasnije nastavila surađivati na nekim biskupijskim projektima. Misu je predslavio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
U propovijedi je biskup podsjetio kako je pokojna Vikica, rođena je u Kaknju 1977. godine i umrla u Zagrebu 8. svibnja ove godine, jedan dio svog života djelovala i u Dubrovačkoj biskupiji. U Dubrovnik je došla 2016. godine i radila kao pročelnica Ureda za pastoral braka i obitelji i za informiranje, savjetovanje i posredovanje u pastoralu rastavljenih, bila je članica Vijeća za život i obitelj te Pastoralnog vijeća Dubrovačke biskupije. Iz Dubrovnika je otišla u jesen 2018. godine u Zadar gdje je predavala kratko na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, a zatim je od jeseni 2019. godine radila na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, na Odjelu za studentski standard i potporu studentima.
I nakon odlaska iz Dubrovnika ostala je povezana s biskupijom kao suradnik u pastoralu rastavljenih i raznim drugim projektima. Bila je jedan od važnih suradnika na pokretanju Ljetne teološke škole koja se održala prošle godine u Dubrovniku, ali i višegodišnja volonterka na programima za mlade na ljetnim kampovima za djecu na Šipanu i za mlade na Mljetu, gdje je često služila kuhajući. „Pružala je podršku u svemu što je osjećala da interpretira viziju Crkve u koju je vjerovala, nesebično darujući svoje znanje, vrijeme i ljubav“, naveo je biskup.
Povezujući izrečeno s evanđeoskim ulomkom dana (Iv 21, 15-19) koji je donio razgovor uskrslog Isusa sa Šimunom Petrom u kojem ga Isus pita ljubi li ga, a Petar daje poznate odgovore, biskup Uzinić je naglasio potrebu da „onaj tko želi u ime Isusovo nešto činiti treba biti zahvaćen ljubavlju prema Isusu“. Samo iz te ljubavi onda se dobiva mogućnost poslanja: „Pasi ovce moje“. Ta ljubav prema Isusu treba biti osnovno obilježje svakog svećenika, na osobit način biskupa, ali i svakog crkvenog djelatnika, dapače i svakog kršćanina. To je ono što se itekako dobro vidjelo u životu i djelovanju pokojne Vikice, kazao je biskup te pročitao dio sućuti koju je uputio majci pokojne Vikice.
„Bila je izvorna i zadivljujuće sposobna da nas međusobno potpuno nepoznate uvezuje i okuplja oko sličnih stavova, ali i pomogne nam da se upoznamo i da preko nje i s njom i međusobno budemo prijatelji. I svi mi smo njezinom smrću izgubili dragu osobu koja je bila dio naših života i s kojom smo još računali jer nam je svima bila potrebna. I zato smo tužni. Ne smijemo u svojoj tuzi zaboraviti da je važnije od onoga što smo izgubili ono što smo imali. I da zbog toga trebamo biti zahvalni. I da je, jer mi vjerujemo da je Isus uskrsnuo i da u njemu i mi nastavljamo živjeti, još važnije ono što i dalje imamo i zbog čega trebamo biti radosni. Smrt puno toga prekida, ponekad iznenada bez da vodi računa o tome koliko je to bolno, ali jedno ne može prekinuti. Ne može prekinuti ljubav koja nas međusobno povezuje. Ljubav traje i nakon smrti. Ljubav je vječna.“
Nakon molitvenog oproštaja od Vikice održan je kolegij pročelnika biskupijskih vijeća, ustanova i ureda na kojem se razgovaralo o (ne)mogućnostima održavanja pastoralnih događanja koja su vijeća planirala s obzirom na aktualnu situaciju s bolešću COVID-19.
Angelina Tadić
