Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 18. studenog u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike na misnom slavlju koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić molilo se za poginule i na razne druge načine stradale u Vukovaru, Škabrnji kao i u svim drugim mjestima u vrijeme Domovinskog rata.
Zvon za Vukovar
Neposredno prije propovijedi oglasila su se zvona dubrovačke katedrale, ali i drugih crkava u Gradu, a vjernici u katedrali su u tišini i s pijetetom poslušali ‘zvon za Vukovar’. „Ovom zvonjavom pridružili smo se i drugima u Republici Hrvatskoj koji danas u 18 sati i 11 minuta obilježavaju ono što se dogodilo 18.11. prije 28 godina kada je pao grad Vukovar, a s gradom Vukovarom i sve ono što se dogodilo nakon toga. To nas sve potiče da, s onim što se dogodilo u Škabrnji, današnji dan obilježavamo kao Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, Škabrnje ali i na sve žrtve Domovinskog rata“, kazao je potom dubrovački biskup.
Nastavio je tumačiti misna čitanja povezujući njihove poruke sa Danom sjećanja. „Današnja liturgija nam je u prvom čitanju ponudila jednu stranicu, a ona je samo jedna od mnogih tragičnih stranica, iz povijesti izraelskog naroda. Ta stranica opisuje bit onog što se događa na drugim mjestima i vremenima. Ova stranica je opisala i bit onog što se događalo u Domovinskom ratu, u Vukovaru, Škabrnji, a u isto vrijeme i u Dubrovniku i u drugim dijelovima Hrvatske, što se nakon toga dogodilo u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, ali i prije toga u mnogim tragičnim stranicama ljudske povijesti“, rekao je biskup te naglasio: „S jedne strane su oni koji misle da imaju moć činiti što hoće, koji misle da su oni vrhovno mjerilo ponašanja, a tu su i oni koji misle da slijediti takva rješenja je rješenje i za njih. Posljedica za treće je uvijek ista, a to je sijanje smrti, to su ratovi, ubojstva.“
Tumačeći ulomak iz Prve knjige o Makabejcima biskup je podsjetio i na čitanje o smrti majke Makabejaca i njezinih sedam sinova te promatrajući u tom svijetlu stradanja kojih se spominje na ovaj dan, biskup je primijetio kako je tu u duhovnom smislu „isti potpis“. I zaista, kaže se u ovom starozavjetnom ulomku: „Strašan gnjev bijaše nad Izraelom.“
Duhovna i duševna sljepila
Odgovor na pitanje u čemu je problem pa se takve stvari događaju dubrovački biskup je ponudio iz evanđeoskog ulomka o slijepcu koji je Isusa molio da mu pomogne riječima: „Sine Davidov, smiluj mi se“. Moglo bi se reći da bi problem mogao biti upravo u sljepilu, kazao je biskup te je to nadalje protumačio polazeći od starozavjetnog osvajača iz prvog čitanja Antiona Epifana. On je slijep jer je mislio da moću može osigurati sebi vječno ime, slijepi su i Izraelci koje se u ulomku naziva „ljudi opaki“, oni koji se ujarmiše, pometoše običaje otaca da bi drugima sličili. Svi su oni slijepi na svoj način kao i oni koji su, pa vjerojatno vođeni istom ideologijom, pokrenuli rat na prostorima bivše Jugoslavije, od Slovenije, preko Hrvatske do Bosne i Hercegovine, te i oni koji su s njima surađivali, dodao je biskup.
Primijetio je da u svem tome sljepilu ima i onih koji su vidjeli. „Uza sve to mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri“, citirao je biskup prvo čitanje te nastavio kako se to može reći i za one koji su branili Dubrovnik i druga mjesta, koji nisu pristali na tu ideologiju, koji nisu pristali na tu logiku, koji se nisu pokorili. „Da, problem je u sljepilu. A Isus je onaj koji može ozdraviti!“
Danas dok spominjemo one koji su ugradili svoje živote i u našu slobodu – a oni koji su dali živote u Vukovaru dali su živote za cijelu Hrvatsku – moramo misliti i na one koji su im slobodu oduzeli, nastavio je biskup Uzinić. Na one koji se i danas – možda ne na ovim prostorima, ali i na ovim prostorima, kao i diljem svijeta – ponašaju na isti način, koji misle da moću i silom mogu osigurati svoje ime, postići svoje ciljeve zaboravljajući da je „rat uvijek pogreška, da ljudski život i njegovo dostojanstvo uvijek moraju biti na prvom mjestu“.
Dok se danas spominjemo žrtava takvih sustava molimo i za one koji su se dali upregnuti u svom sljepilu u takve sustave, potaknuo je biskup sudionike na misi, čija se upregnutost slijepa i bez razuma ne može razumjeti u onom što se događalo, a što se nažalost i danas zbog sebičnih interesa i egoizma događa i na drugim krajevima svijeta.
Biskup je potom dodao kako tu ima i drugih sljepila, te spomenuo one koji su mogli spriječiti a nisu spriječili. Proširio je to u samoispitivanju i nas danas koji možda zaboravljamo što nam se događalo i kao da nas se ne tiče ono što se događa drugima, a nekad se slično događalo i nama.
Znam da je ovaj slijepac u evanđelju sam vikao: „Sine Davidov, smiluj mi se“, nastavio je biskup, i da je on sam tražio od Isusa da progleda. Oni koji su bili upregnuti u sustav i mašineriju zla kod nas kao i danas u svijeta nisu oni koji sami traže smilovanje od Boga i nisu, nažalost, oni koji žele progledati. Da je isti mentalitet koji je doveo do rata i danas prisutan, i u mislima i u retorici, pa i u ponašanju.
„Pa evo, recimo mi u njihovo ime, ali i u svoje, za svoje sljepilo: ‘Sine Davidov, smiluj se’. I kad nas upita što hoćemo da nam učini, recimo: ‘Gospodine, da progledamo, da konačno progledamo’. Da konačno shvatimo da rat nikad nije rješenje“, istaknuo je biskup Uzinić.
Mir nije tek uspostava ravnoteže među protivnicima
Podsjetio je i na dokument Drugog vatikanskog sabora, pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“, u čijem 78 broju prije više od pola stoljeća je napisano:
“Mir nije puka odsutnost rata, niti se svodi jedino na uspostavu ravnoteže među protivničkim silama. On ne nastaje niti iz nasilne vladavine, nego se doista s pravom naziva ‘djelom pravde’ (Iz 32, 7). Mir je plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuo njegov božanski Utemeljitelj i što treba da ga ostvare ljudi, koji teže za sve savršenijom pravdom.“
No pravednost nije dovoljna, potrebno je još nešto, kazao je biskup i nastavio citirati dokument: „Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda. Međutim, zemaljski mir što se rađa iz ljubavi prema bližnjemu odraz je i učinak Kristova mira, koji izlazi iz Boga Oca.“
Propovijed je zaključio riječima: “Molimo danas, dok se s poštovanjem sjećamo onih koji su svoje živote uložili za naš mir, za takav mir, za mir utemeljen na pravdi, još više za mir koji je utemeljen na poštovanju, na opraštanju, na ljubavi. Na onakvom poštovanju, onakvom opraštanju i onakvoj ljubavi kakvu nam je pokazao Krist. A da bismo mogli biti dionici takvog mira potrebno je da ozdravimo od svog sljepila i da vidimo. Neka nam Gospodin koji je ozdravio slijepca na ulazu u Jerihon pomogne da doista budemo ozdravljeni, da vidimo, i da možemo ne više ratovati nego da možemo svojim životom i riječima slaviti Boga.“
Katedralni zbor pod vodstvom Maje Marušić predvodio je liturgijsko pjevanje. Na misi su u većem broju sudjelovali mladi iz dubrovačkih srednjih škola u pratnji svojih profesora.
Angelina Tadić
