S tobom su živjela mljetska proljeća
prepuna cvijeća što čine mljetski vez
što ga je Božja ruka satkala.
S tobom su živjela mljetska ljeta
gdje sunce s morem se ljubi
a na zalazu prospe zlato
i tad ruka Svevišnjega pozdravlja najljepši otok
što ga je u tišini iznjedrila.
S tobom su živjele jeseni
u krošnjama drevnih maslina
čije ulje na daleko glas se prosuo.
To je ruka Spasitelja u svitanjima učinila
da zaustavi trenutak našeg vremena.
S tobom su živjele zime
zaogrnute plaštem bure
i lepršavog južnog vjetra
što s čempresima nježno šapuće
to ruka Vječnoga u naručju drži
svoj dragulj usred mora, usred srca…..
(pjesma posvećena pok. kolegi don Niku Ucoviću)
Don Jozo Sebežević