Početak pobožnosti Trinaest utoraka u čast sv. Antuna u župi sv. Mihajla u Lapadu u utorak, 20. ožujka bio je posebno svečan jer je na večernjem misnom slavlju vjernicima predstavljen novi moćnik s tek dobivenim moćima sv. Antuna prvoga stupnja, koje je ovoj župi darovao konventualac o. Egidije Canil iz Padove na zamolbu župnika don Roberta Ćibarića. Župnik je bio zamolio konventualce da župi daruju svečeve moći s obzirom na to da su proteklih godina počeli s pobožnošću sv. Antunu na koju dolazi veliki broj vjernika, na što mu je pozitivno odgovoreno. A uz dar moćiju višeg stupnja od onog kojeg su očekivali, štovatelji sv. Antuna su dobili i milost da u lapadsku župu dođu i poznate hodočasničke moći koje o. Canil prati diljem svijeta i koje su u Zagrebu bile 1995. godine.
Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a vjernici su do posljednjeg mjesta ispunili ne samo župnu crkvu nego i prostor ispred i oko nje.
U propovijedi je biskup Uzinić posebno istaknuo dva prikaza sv. Antuna: onog s knjigom u ruci i onog s djetetom Isusom u ruci. U svjetlu misnih čitanja uputio je vjernicima poruke o potrebi čitanja Svetog pisma i otkrivanja u njemu Boga koji ih beskrajno ljubi sve do smrti na križu, o otkrivanju Boga malenog, skromnog i poniznog poput djeteta te važnosti obnove povjerenja u Boga ukoliko se ono izgubilo i njegovanja djetinjeg odnosa prema njemu.
Prikazi sv. Antuna u ikonografiji
Uvodno je biskup podsjetio na ikonografiju vezanu uz prikazivanje sv. Antuna. Obično se sv. Antun prikazuje u redovničkom habitu čime se želi reći da je on bio redovnik franjevac i sve ono što je s tim povezano. Prikazuje ga se kao mladog čovjeka, što nije bez razloga. On je umro mlad u dobi od 36 godina, ali ga se takvim prikazuje i zbog značenja mladosti: to je znak idealne osobnosti, čistoće, znak dobra, znak toga da se lako prihvaća mlade ljude pa samim tim i njega. Ljiljan simbolizira čistoću, a zna ga se prikazati i s kruhom čime se želi naglasiti djelotvorna ljubav i briga za siromašne koju je živio. Kroz „Kruh sv. Antuna“ želi se i današnje vjernike potaknuti na to. Sv. Antuna se ponekad prikazuje i s gorućim plamenom na ruci, što je znak i Duha Svetoga. Svetac je bio otvoren Duhu Svetomu i njegovim nadahnućima. Imao je on svoje planove ali je Bog imao druge, pa se on otvorio Bogu da živi njegove planove. Otvorio se također i ljubavi prema Bogu i braći i sestrama.
Za prikaz sv. Antuna s knjigom u ruci kaže se da je jedan od najstarijih i najrealniji, nastavio je objašnjavati biskup. Knjiga je simbol znanja, učenosti, njegovog propovjedničkog umijeća koje se nadahnjivalo na Bibliji. On je proglašen naučiteljem Crkve, a prvi je u Katoličkoj Crkvi počeo u korizmi propovijedati svaki dan što mu je bilo iscrpljujuće.
Prikaz sv. Antuna s djetetom Isusom je uspomena na viđenje koje je svetac imao u Campo san Pietru nekoliko dana prije smrti i tada je dobio poruku: „Antune, bit ćeš velik ako budeš malen. Propovijedaj i drugima: Ne budete li kao djeca nećete ući u kraljevstvo nebesko.“
Simbol knjige u ikonografiji svetog Antuna biskup je povezao s prvim stranicama Biblije koje govore o stvaranju svijeta i čovjeka kojemu je Bog povjerio da se brine o svijetu, da sve bude dobro i da on bude sretan. Događa se, međutim, gubitak povjerenja u Boga, primijetio je biskup, što je opisano kroz prikaz zmije koja nagovara prve ljude da jedu sa stabla spoznaje dobra i zla uz nagovaranja koja se mogu svesti na to da se Bog boji da će ljudi postati kao on ako budu jeli sa stabla, da im zapravo Bog ne želi dobro i da ga ne trebaju slušati jer im on želi oduzeti njihovu sreću i nauditi. „Dogodilo se da je čovjek izgubio povjerenje u Boga, to je taj ujed zmije koji je promijenio čovjekovu stvarnost zbog koje je čovjek izgubio sreću koju je imao“, rekao je biskup.
Gubitak povjerenja u Boga truje sve naše odnose
Dovodeći tako do tumačenja prvog čitanja dana o narodu za kojeg se Bog brinuo a narod „postade nestrpljiv i poče govoriti protiv Boga i Mojsija“, biskup je naglasio kako se i tu opet dogodilo gubljenje povjerenje u Boga i pojavio se opet taj iskonski otrov. „Svaki put je to gubitak povjerenja u Boga kao onog koji nas istinski voli i ljubi, tada se događa ‘zmijski ujed’. To je ista ona ‘zmija’ s početka koja remeti naš odnos s Bogom, koja nas truje i ubija, zbog koje umiremo. To je taj iskonski otrov“ koji se pojavljuje i na drugim stanicama Svetoga pisma kao što se nažalost pojavljuje u ljudskoj povijesti puno puta. „Svaki put je to gubitak povjerenja u Boga, što nas otruje i poremeti naš odnos s Bogom, s drugima, sa stvorenom stvarnošću i s nama samima.“ Onda je Mojsije od Boga dobio preporuku, prepričao je biskup događaj, da napravi zmiju od mjedi, postavi je na stup, pa kada nekog ujede ljutica on pogleda na stup i bude ozdravljen. Biskup je skrenuo pozornost da to nije bio neki magijski čin pa napravio digresiju i povezao to sa štovanjem koje okupljeni vjernici iskazuju moćima sv. Antuna: „Svetog Antuna i njegove moći ne smijemo gledati kao neki magični predmet koji će nas izbaviti od svih naših poteškoća i problema, iz kojega ćemo mi svi izvući sva rješenja za sve naše probleme. Ako smo s tom namjerom došli, došli smo na kriv način s krivim nakanama.“
Starozavjetnu sliku pogleda na zmiju ljuticu podignutu na stup kao lijek biskup je dalje povezao s pročitanim evanđeljem o Kristu koji će biti uzdignut i na taj način postali lijek za sve one koji su izgubili povjerenje u Boga. U njegovom raspeću će ponovo otkriti kako i koliko Bog ljude ljubi, kazao je biskup i poručio: „Križ je znak Božje ljubavi među nama i zato on ispravlja ono što je zmija sa svojim otrovom uništila. Zato on ozdravlja ono što je ona učinila bolesnim, zato križ oživljava ono što je zmija svojim otrovom učinila mrtvim. Isusov križ je znak beskrajne Božje ljubavi prema nama. Otac nam u Isusu Kristu daje sve, daje do kraja, ništa nam ne želi oduzeti i pokazuje da Božja ljubav prema nama nema granica.“
Ono što Isus kroz ove poruke jednostavnim riječima želi izreći može se formulirati i ovako: „Da, otrovani ste jer ste povjerovali zmiji. Izgubili ste povjerenje u Oca. Evo, pogledajte sad mene uzdignutog i ponovno vratite povjerenje u Oca, u Boga i to će vas ozdraviti, to će vas oživjeti. Ne učinite li to umrijet ćete jer ćete ostati zatrovani onim čime vas je zmija zatrovala. Umrijet ćete jer nećete imati povjerenja u Boga.“
Znati i prepoznati
Biskup je dalje kazao kako su farizeji s kojima je Isus raspravljao imali „knjigu“, imali znanje, ali nisu u Isusu uzdignutom na križ prepoznali Boga koji ih beskrajno ljubi. Ustvrdio je kako nije dovoljno samo znati – važno je znati ali to nije dovoljno – nego je potrebno u Isusu prepoznati Boga koji ljubi svakog čovjeka, a u tome znanje može pomoći ako se osoba otvori.
Ikonografija sv. Antuna kroz ove dvije slike želi nas pozvati da i mi uzmemo Bibliju u ruke pa da u njoj otkrivamo Božji put spasenja prema nama, Boga koji nas je stvorio iz ljubavi, koji je nakon što smo mi na njegovu ljubav negativno odgovorili započeo jednu drugačiju povijest koja je svoj vrhunac imala u križu Isusa Krista na kojem nam je Bog pokazao da nas do kraja ljubi. Sveti Antun je preko knjige došao do Isusa, ne do moćnog i silnog Isusa kralja nego Isusa malog, skromnog, poniznog, kojeg je propovijedao, kazao je dubrovački biskup.
„Želio bih da danas i mi izvučemo poruku knjige koja nam objavljuje da nas Bog voli i koja nas vodi prema Bogu raspetome, Bogu malenome koji nam pokazuje da ćemo biti veliki ako postanemo kao djeca“, ovisni o Bogu poput djece i ako budemo imali u njega povjerenje.
Na kraju mise župnik Ćibarić je posvjedočio svima kako je došlo do toga da moći dođu u ovu župu te zahvalio svima koji su tome pomogli, a posebice vjernicima koji štuju sv. Antuna i zbog kojih je sve to napravljeno.
O. Canil je zahvalio biskupu što je prihvatio dolazak moći sv. Antuna u biskupiju, te pročitao pismo provincijalnog ministra padovanske provincije kojim se potvrđuje da se ova relikvija dariva župi sv. Mihajla u Dubrovnik, ali isto tako i ovoj mjesnoj dubrovačkoj Crkvi. Relikvija se daruje za javno štovanje vjernika.
Povodom dolaska moći sv. Antuna u župu sv. Mihajla priređena je od nedjelje, 18. ožujka, do srijede, 21. ožujka, duhovna obnova koja je obuhvatila ne samo vjernike koji su dolazili u župnu crkvu iz ove i drugih župa i mjesta, nego i one u domovima staraca, bolesnike i medicinsko osoblje u dubrovačkoj bolnici kamo su moći nošene.
Za nove moći prvog stupnja (ex massa corporis tj. od samog tijela), izrađen je srebrni moćnik s motivima Padove i Dubrovnika, rad akademskog umjetnika prof. Hrvoja Ljubića iz Zagreba, a donator je želio ostati anoniman.
Uz dolazak moćnika u župu u nedjelju navečer bio je organiziran svečani doček nakon kojeg je slijedila misa koju je predvodio fra Nikola Šantek te bdijenje mladih. “Hodočasnički” moćnik ispraćen je iz župe u utorak, 21. ožujka u jutarnjim satima.
Angelina Tadić