U župi sv. Križa u Gružu u kojoj je sv. Ivan Pavao II. predvodio misno slavlje 6. lipnja 2003. godine prigodom posjeta Dubrovniku, svečano je proslavljen njegov spomendan. Svečano misno slavlje u srijedu, 22. listopaga predvodio je župnik fr. Mihael Mario Tolj u koncelebraciji s učiteljem novaka fr. Leopoldom Nikolom Nosom i fr. Antom Kovačevićem uz liturgijsko pjevanje Mješovitog pjevačkog zbora „Sveti Križ“.
Fr. Mihael je u propovijedi rekao da ima previše toga što bi se moglo reći Ivanu Pavlu II. i njegovom pontifikatu, ali riječi i vrijeme su nedostatni. Stoga je u propovijedi oslikao sveca koristeći liturgijska čitanja dana. Uzimajući riječi poslanice Efežanima može se kazati da je svetac postao „darom milosti Božje poslužitelj evanđelja“ najprije kao đakon, pa kao svećenik, potom kao biskup i na koncu kao papa.
Bio je „blagovjesnik neistraživog bogatstva Kristova“ tijekom svog 26 godišnjeg pontifikata napisavši i izgovorivši oko 15.000 raznih govora i dokumenata, što je oko 18 milijuna riječi. Napisao je 14 enciklika, 11 apostolskih konstitucija, 41 apostolsko pismo, 15 apostolskih pobudnica, 19 motuproprija i više knjiga u kojima je nastojao „osvijetliti rasporedbu otajstva spasenja“.
Papa našega vremena s radošću je crpio snagu iz izvora koji je Isus Krist – Otkupitelj čovjeka. Nastupne riječi su mu bile: „Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu!“. Zašto se nije bojao? Zato što je imao takvo pouzdanje u Boga kojim kliče i psalmist: „Evo Bog je moje spasenje, uzdam se, ne bojim se više“. Propovjednik je istaknuo da se papa ponajviše naučio od Blažene Djevice Marije kako se podlagati Božjoj volji i potpuno se uzdati u Njega jer je ona bila ta koja je na najuzvišeniji način sudjelovala u otajstvu spasenja podloživši se potpunoma Božjoj volji svojim „Neka mi bude po riječi tvojoj“. Bio je uistinu „marijanski papa“, sav predan u ruke BDM. To je očitovao time što je u svoj papinski grb stavio slovo „M“ (Marija) i za svoje papinsko geslo izabrao „Totus Tuus – Sav tvoj“ (Sav Marijin). A ona je svojim zagovorom pratila cijeli njegov pontifikat.
Osvrćući se na evanđelje, fr. Mihael je naglasio da je Ivan Pavao II. bio „vjerni i razumni upravitelj nad Crkvom Božjom u pravo vrijeme“ u posebno zahtjevnom razdoblju. Mnogo mu je bilo dano, ali se mnogo od njega i iskalo. Svojim stavom budnosti proničući znakove vremena bio je svima nama svjetlo koje je zablistao takvim sjajem da ne znamo je li blistao više njegov nauk ili pred kraj života njegovo trpljenje koje je gledala cijela Crkva kao primjer njegove vjernosti Gospodinu i Njegovu narodu.
Župnik je na kraju podsjetio da je ovaj papa bio veliki zagovornik i prijatelj hrvatskoga naroda te da je s radošću prihvatio biti počasnim sugrađaninom stanovnika Dubrovnika. Njegovu posebnu čežnju i ljubav prema Dubrovniku svjedoče riječi koje je izgovorio na kraju misnog slavlja u Gružu, a koje se nalaze na spomen ploči postavljenoj i na zvoniku crkve sv. Križa: «Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila. Zahvaljujem Bogu na tome».
Nakon misnog slavlja uslijedila je procesija do papinog kipa na trgu pored crkve gdje su se molile litanije svecu u čast, te posebna molitva za njegov blagoslov za naše mlade, obitelji i duhovna zvanja. Molitva je završila pjesmom „Krist na žalu“ i odlaganjem svijeća oko njegovog kipa.
fr. Ivan Babić OP