Molitvena zajednica „Effatha“ organizirala je od 22. do 27. listopada hodočašće u talijanska svetišta Monte Sant’Angelo, San Giovanni Rottondo, Kraljice svete krunice u Pompejima, Monte Cassino, Subiaco, Cascio i Loretto. Na hodočašće je iz Dubrovnika krenulo 58 hodočasnika uz duhovno vodstvo don Marin Lučića i p. Daria Novaka.
Molitvena nakana hodočašća upućena je za potrebe Crkve i naše biskupije, posvećenje svećenike i nova duhovna zvanja, nakane molitvene zajednice, a i svaki hodočasnik nosio je u srcu i osobne nakane.
Uz svakodnevnu jutarnju i večernju molitvu časoslova i otajstava krunice bilo je vremena za osobnu molitvu i ispovijed, a u svakom svetištu slavljena je misa.
Hodočasnički dnevnik
Nakon noćne plovidbe do Barija autobusom prvog dana hodočašća krećemo do svetišta Monte Sant’ Angelo (Brdo svetog anđela) gdje se prema pobožnoj predaji arkanđel Mihael prvi put ukazao 490. godine. Monte Sant’Angelo prvo je anđeosko svetište Zapada i jedino koje nije blagoslovljeno ljudskom rukom već samim pohodom Arkanđela. Zbog dugog čekanja na iskrcaj autobusa stigli smo sa zakašnjenjem i nakon dogovorenog termina. Bila je to sretna okolnost jer u tom trenutku nije bilo drugih hodočasnika pa smo se na misno slavlje okupili u samom svetištu u veličanstvenoj spilji na obroncima brda Gargano.
Nastavljamo putovanje do San Giovani Rottonda u kojemu je do svoje smrti živio sv. Padre Pio čije se neraspadnuto tijelo nalazi u svetištu kroz koje prolaze rijeke hodočasnika. Za vrijeme molitve pred raspelom sv. Padre Pio bio je označen stigmama koje je nosio pedeset godina, a nestale su zadnjeg dana njegova života kako mu je i bilo objavljeno. Kao ispovjednik i duhovni učitelj velikog broja ljudi ostavio je neizbrisiv trag u svetačkom služenju Bogu i ljudima. Osjetljiv na patnju i bol drugih osnovao je glasovitu bolnicu otvorenu svima (Kuća za olakšavanje patnje) i pokrenuo brojne molitvene zajednice koje su postale žarišta vjerskoga života.
Drugog dana hodočašća dolazimo u svetište Kraljice svete krunice podignuto gorljivim zalaganjem bl. Bartola Longa koji je 1875. godine u Napulju pronašao oštećenu Gospinu sliku i vratio je u Pompeje. Nakon čudesnog ozdravljenja djevojčice pred obnovljenom slikom svetište postaje središnje mjesto širenja krunice i zagovora za mir među narodima. Bl. Longo u krunici nalazi snažno nadahnuće i apostolski žar za brojna karitativna djela (bolnice, škole, sirotišta), te se u neposrednoj blizini ostataka rimskih Pompeja, (stoljećima prekrivenih vulkanskom prašinom nakon erupcije Vezuva 79. g. i simbolom stradanja i uništenja) podiže novi grad uskrsnuća i života.
Trećeg dan pohodili smo benediktinski samostan Monte Cassino. Godine 529. sv. Benedikt osnovao je samostan Monte Cassino koji će biti jedno od duhovnih središta srednjovjekovne Europe. Pod strogim Benediktovim nadzorom benediktinci u poslušnosti i bratskoj ljubavi žive geslo ‘Moli i radi’ (Ora et labora). Ubrzo nakon osnivanja proširili su se po cijeloj Europi, a benediktinski samostani postaju mjesta duhovnog, ali i svakog drugog napretka kao znak djelovanja Duha Svetoga u Crkvi. U bitci za Rim 1943. g. samostan je do temelja razrušen, ali je nakon rata u cijelosti i veličanstveno obnovljen. U neposrednoj blizini samostana nalazi se poljsko ratno groblje na kojem smo s p. Dariom molili za duše njegovih sunarodnjaka ovdje pokopanih i još jednom osjetili blisku povezanost naših naroda koji su u nedavnoj prošlosti dijeli sličnu sudbinu. Iako su upravo poljske postrojbe probile njemačke položaje i izvjesile zastavu nije im bilo dopušteno ući sa saveznicima u Rim niti su se preživjeli vojnici smjeli vratiti u domovinu zbog političkih podjela koje su uslijedile nakon rata.
Treći dan hodočašća završio je posjetom crkve i samostana sv. Skolastike, sestre sv. Benedikta u obližnjem Subiacu, mjestu na koje se sv. Benedikt povukao na osamu prije osnivanja prvih zajednica.
Slijedećeg dana dolazimo u Casciu u svetište sv. Rite koju pobožni puk zaziva kao zagovarateljicu u teškim i beznadnim situacijama u kakvim je i sama živjela veći dio života. U kripti bazilike poseban je molitveni prostor u kojem je euharistijsko čudo – posvećena hostija koja se u 14. stoljeću pretvorila u komad mesa, a bl. Simone Fidati, rodom iz Cascie, donio ju je iz Sienne nakon što se kod njega ispovijedio svećenik pred kojim se čudo dogodilo.
Hodočašće završava u marijanskom svetište Majke Božje Loretske. U bazilici Svete kuće smještena je rodna kuća Blažena Djevice Marije u kojoj joj se ukazao anđeo Gabrijel. Prema pobožnoj predaji anđeli su nazaretsku kućicu iz Svete Zemlje prenijeli na Trsat, a potom u Loreto. Ispred bazilike je kip Siksta V., pape koji je po ocu podrijetlom bio Hrvat iz Boke.
U Anconi se ukrcavamo na trajekt za Split, a na putu od Splita do Dubrovnika svi koji su osjetili poticaj podijelili su s ostalima osobna svjedočanstva s ovog hodočašća koje će ostati trajno urezano u našim srcima i, vjerujemo, uroditi obilnim plodovima.
Maja Borić, Effatha