Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković proslavljen je 9. srpnja u Blatu na Korčuli euharistijskim slavljima u svetištu i u središtu mjesta, na Plokati i župnoj crkvi Svih Svetih. Svečano večernje euharistijsko slavlje predslavio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki uz konceleraciju mjesnog biskupa mons. Mate Uzinića i drugih svećenika. U slavlju su radosno sudjelovali mještani Blata i mnogi hodočasnici.
Svečani program proslave blagdana započeo je u 18.30 sati. Na Plokati ispred župne crkve Svih Svetih izveden je »Blatski tanac« i viteška igra »Kumpanija«.
Procesija s relikvijarom blažene Marije Propetog Isusa Petković u 19 sati krenula je iz njezinog svetišta. Relikvijar u procesiji je nosio predslavitelj blagdanskog euharistijskog slavlja mons. Hranić. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima, a barjak s likom blaženice nosio je g. Stjepan Bačić. U procesiji su sudjelovali dubrovački biskup mons. Uzinić, svećenici, ministranti, sestre Družbe Kćeri Milosrđa, sestre dominikanke iz Korčule, članovi Franjevačkog svjetovnog reda, djeca iz vrtića »Marija Petković«, dječji zbor »Stope«, zbor župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge »Sv. Vincenca«, te veliko mnoštvo vjernika. Po dolasku procesije na Plokatu ispred župne crkve Svih svetih, započelo je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju sedam svećenika.
U svojoj homiliji nadbiskup Hranić osvrnuo se na tekst evanđelja o bogatom mladiću: »I u Isusovo doba i danas malo je osoba koje se mogu pohvaliti da su Božje zapovijedi ‘čuvali od mladosti’. Za takve osobe Evanđelje kaže: ‘Isus ga pogleda i zavoli’. Časne, moralne i poštene osobe ne može se ne voljeti. I to je bilo polazište i temelj da Isus pred svoga sugovornika stavi ideale i da ga pozove da ide za njim, pa će biti istinski sretan i imati blago na nebu!“
Nastavio je kako je blaženica bila osoba koja je u molitvi propitivala što joj je činiti, kao i nepoznati Isusov sugovornik u pročitanom evanđeoskom odlomku. „No, za razliku od njega, ona nije mislila samo na sebe i nije si pred Bogom postavljala pitanje: ‘Što mi je činiti da ja osobno život vječni baštinim?’, nego je razmišljala šire i ‘crkvenije’. Pitala se jednostavno: ‘Što mi je činiti?’ Što Bog želi i očekuje od mene ovdje gdje sam po njegovu promislu rođena i gdje živim? Što Bog želi od mene u Crkvi? Koji je moj poziv i koje je moje poslanje?“, ustvrdio je nadbiskup.
Napomenuo je kako je i blaženica obdržavala sve zapovijedi od svoje rane mladosti, pa ju je Isus kao i mladića pogledao i zavolio, te stavio na ispit koji je ona položila od prve – i to s izvrsnim! Ona je bila iz dobrostojeće obitelji, ali je već od svoga djetinjstva imala poseban osjećaj ljubavi prema siromasima i zbog toga imala i problema sa svojima u obitelji, osobito sa svojom mamom, zbog toga što je po njezinu mišljenju bila odveć širokogrudna prema siromasima. Siromaštvo je bio njezin osobni ideal i izbor uz kojega je radosno prionula čitavim svojim bićem.
„Milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost’, praštanje, podnošenje, iskrena ljubav i sve ostale kreposti koje u današnjem drugom čitanju sv. Pavao nabraja kao kreposti – kako on to kaže – ‘novoga čovjeka’, koje su resile i našu blaženicu, bile su plod njezina iskrenog i dubokog osobnog iskustva vjere te uvjerenja da je milost sakramenta krsta veliki privilegij koji nije dan svim ljudima, nego samo krštenicima“, kazao je propovjednik. „Ona je zbog toga, duboko zahvalna pred Bogom jer je primila milost krštenja, uranjala u dar krsne milosti i nad tim darom meditirala. Po daru krsne milosti, kojega je duboko proživljavala, kroz čitav svoj život se doista osjećala ‘izabranica Božja, sveta i ljubljena’ (usp. Kol 3,12), kako to kršćane naziva sv. Pavao…“ Podijelio je s okupljenim vjernicima blaženičino iskustvo krsne milosti, koje je zapisala na svoj krsni dan 22. prosinca 1956. godine, dakle kad je već imala 64 godine.
Nošena tim iskustvom, blaženica ne samo da je odbacivala slabosti i grijehe ‘staroga čovjeka’ (o kojemu govori sv. Pavao), nego je otvorena za dar milosti Božje dozrijevala, te se ‘zaodijevala’ u Isusa Krista i njemu suobličavala. „Ljubila je njega i u njemu druge ljude. Uronjena u Kristovo otajstveno tijelo – u Crkvu, druge je ljude prepoznavala te gledala kao svoju braću i sestre. I zato je ne samo izvrsno polagala ispite u danima kušnje, nego je ‘riječ Kristova u svem bogatstvu prebivala u njoj’, postala je sposobna ‘poučavati i urazumljivati’ druge te je sve što je činila, doista činila – kako nam to danas poručuje sv. Pavao – ‘u Imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu’«.
Nadbiskup Hranić spomenuo je i hrabrost bl. Marije Propetoga koja je zbog velikih potreba za sirotnu djecu, ali i osiromašeno Blato, zbog bolesti vinove loze od koje su živjeli, 1922. otišla kroz tri mjeseca prositi žito na području tadašnje Đakovačke biskupije. Prije toga je preko dubrovačkog biskupa uputila zamolbu na đakovačku biskupiju da smije na taj način priskrbiti hranu za svoje potrebnike.
Mons. Hranić se posebno osvrnuo na Isusove zahtjeve u evanđelju te ih objasnio:
»’Vršiti zapovijedi!’ To je prvi Isusov zahtjev. Moj bračni drug i moja djeca s pravom od mene očekuju određene stvari, koje su moja obveza i moja zadaća. I radno mjesto pred mene stavlja određene zadaće i ja moram biti odgovoran prema tim zadaćama. Vršiti svoje dužnosti koje imam i biti vjeran Božjim zapovijedima – to je temelj. Isus može svoje evanđeoske i kršćanske vrijednosti te poslanje ponuditi onima koji vrše zapovijedi.
‘Idi, i što imaš prodaj i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu.’ – To je drugi Isusov zahtjev! Da bismo gradili zdrav sustav i bolje društvo, i mi smo poput Isusovog sugovornika pozvani odreći se svoga imetka. To može značiti i odustajanje od vlastite komotnosti, tvrdoglavosti, oholosti i egoizma; od sebičnosti – od svega onoga što me priječi u ostvarenju mojih zadaća i obveza, moga identiteta i moga poslanja. ‘Idi i to prodaj, oslobodi se toga, pa ćeš imati blago na nebu!’ No, na Isusovu putu treba biti spreman na žestoke otpore te protivne vjetrove.
‘A onda dođi i idi za mnom!’ Vjerujem da nitko od nas nije čovjek koji bi se zadovoljavao samo minimumom obdržavanja Božjih zapovijedi (ne ubij; ne čini preljuba; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne otmi; poštuj oca i majku), nego vjerujem da svatko od nas također želi – poput Isusovog današnjeg sugovornika – dosegnuti određene ljudske i evanđeoske ideale te ići za Isusom. Vjerujem da svatko od nas želi pridonijeti boljitku naše domovine i naroda; da želimo dobro odgojiti svoju djecu, da želimo poput bl. Marije Propetog Isusa Petković činiti dobro drugima, iskreno ih ljubiti i za njih živjeti. Znajmo i budimo svjesni da Isus može svoje evanđeoske i kršćanske ideale i vrijednosti te poslanje ponuditi samo onima koji se ne zadovoljavaju tek time da budu osrednji ili malo bolji kršćani, nego žele ostvariti ideale i tako iskusiti istinsku radost i puninu svoga bića. Vjerujem da svatko od nas koji smo večeras ovdje sabrani, svaka sestra, svaki svećenik i svatko od Vas vjernika želimo poput Isusovog sugovornika, još više poput bl. Marije Propetog Isusa mirisati Bogom, suobličiti se raspetom i uskrslom Isusu te u njega zaodjeveni mijenjati i izgrađivati pravni, gospodarski, politički i socijalni sustav ove zemlje«.
Euharistijsko slavlja je nakon propovijedi nastavljeno u župnoj crkvi, zbog vremenskih neprilika. Po završetku slavlja župnik župe Svih svetih i dekan Korčulanskog dekanata don Željko Kovačević je zahvalio mons. Hraniću i mons. Uziniću, čestitao sestrama blagdan i objavio kako je misnica s likom bl. Marije Petković, koju je mons. Hranić nosio na današnjem slavlju, dar Župnog pastoralnog vijeća i župnika svetištu blaženice. Vjernici su imali mogućnost čašćenja relikvija blaženice u kapeli sv. Vincence.
Slavlje blagdana započelo je jutarnjim euharistijskim slavljima u svetištu bl. Marije Propetog Isusa Petković. Prvo euharistijsko slavlje u svetištu predvodio je vlč. Marin Marić, župnik župe Gospe Snježne i upravitelj svetišta sv. Jakova Markijskog u Deževicama, Vrhbosanska nadbiskupija. Euharistijsko slavlje u 10 sati predvodio je don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Čilipima, koji je bio više godina župnik u Blatu. U koncelebraciji su bili don Stipo Miloš, župnik župe sv. Srđa i Baha u Pridvorju, don Vlado Markić, župnik župe sv. Roka u Lumbardi, don Frano Miljenko Markić, župnik župe sv. Marije Magdalene u Putnikovićima i don Tomislav Sikavica, trajni đakon i ekonom Dubrovačke biskupije. Za vrijeme euharistije pjevao je zbor mladih »Stope« pod vodstvom s. Juliane Beretić. Na ovom euharistijskom slavlju tradicionalno su sudjelovali volonteri Caritasa Dubrovačke biskupije. Na kraju ovih euharistijskih slavlja vjernici su imali mogućnost čašćenja relikvija blaženice.
Družba Kćeri Milosrđa
