Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske u subotu, 8. listopada u dubrovačkoj katedrali misu za Domovinu predvodio je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić.
U uvodu propovijedi mons. Palić je rekao kako su se vjernici okupili na ovom misnom slavlju kako bi Bogu očitovali svoje molbe za Domovinu, za sve one koji je vode i za sve njezine građane, za Božji mir u ljudima kako bi odgovorno gradili budućnost Domovine, za sve pokojne branitelje koji su dali svoje živote za neovisnost i slobodu, za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana i sve velikane hrvatske povijesti koji su kroz stoljeća ugrađivali sebe, svoje znanje i sposobnosti u ideju neovisnosti.
Odgovarajući na pitanje što je domovina propovjednik je istaknuo da odgovori nisu jednoznačni te je citirao pjesnika Herberta Gronemeyera koji kaže: „Domovina nije mjesto, Domovina je osjećaj“.
U nastavku propovijedi mons. Palić je govorio o domovini u svjetlu Božje Riječi rekavši kako to znači govoriti o svemu onome „što prožima naš život, o onome što se živi, što se nalazi, što se ostavlja; o onome što se gubi i pronalazi, o mjestu i trenutku gdje ostvarujem sebe i kao kršćanin se trudim biti vjeran svom poslanju u svjedočenju Radosne vijesti i izgradnji Božjega kraljevstva“. Dodao je kako riječ domovina sažima u sebi sve ljude, sva mjesta, sve pozive i poslanja, jezik i glazbu, krajolik i kontinent. „Mi ljudi trebamo Domovinu, trebamo mjesto, prostor, druge ljude, zadaće koje nam daju smisao. Da, Domovina miriše na topli jutarnji kruh i bakinu pregaču; Domovina je ukusna poput najbolje pripremljenih majčinih jela; Domovina odzvanja zvukom večernje pjesme i zvona s crkvenih zvonika“.
Kako sve te slike ne označavaju potpunu stvarnost domovine, generalni vikar je podsjetio na izabrani narod koji je „u povijesti spasenja imao iskustvo nedostatka Domovine i što znači izgubiti Domovinu“, koji je izgubio rodni grad Jeruzalem i hram, mjesto gdje su se osjećali posebno blizu Bogu, pa su onda članovi tog naroda u suzama na obalama rijeke Babilona, izlijevali svoju molitvu pred Bogom. „Domovina su spaljene kuće i porušene crkve; Domovina su i grobni humci djedova, očeva, braće, prijatelja koji dadoše svoje živote za njezinu slobodu. Domovina je i otvoreno srce za oko 700.000 izbjeglica i prognanih, koliko ih je bilo u vrijeme Domovinskog rata. Domovina je i tjeskoba 200.000 nezaposlenih i onih pritisnutih dugovima, kao i ideološka podjela građana…Sve je to stvarnost, koja ja sažeta u riječi Domovina“, rekao je mons. Palić.
Skrenuo je pozornost i kako, posredstvom medija svakoga dana u kuće ljudi ulaze slike o ljudima bez domovine, „ljudi u jordanskim i turskim izbjegličkim logorima, oni na rubovima Sahare, koje su pobunjenici prognali“. Za njih je Domovina mjesto gdje su odrasli, živjeli i radili i gdje više ne mogu ostati, ustvrdio je propovjednik. „Pred očima su nam i slike onih koji dragovoljno napuštaju svoju Domovinu, jer u njoj više ne pronalaze osnovne temelje za život i ne prepoznaju životnu perspektivu. Gledamo ih u autobusima ili na nesigurnim brodovima Sredozemnog mora, u posebnim prostorijama zračnih luka ili izbjegličkim naseljima pojedinih gradova. Za njih domovina nije više bila mjesto vrijedno življenja. Zato su se uputili u jedan novi, naoko bolji život“.
Govoreći o situaciji kršćana u njihovim domovinama mons. Palić je istaknuo kako se oni sve više „susreću i suočavaju sa stvarnošću koja ne prihvaća, pa čak i otvoreno i javno odbacuje kršćanski način života i stoga se kršćane progoni i ubija“. „S neprihvaćanjem i odbacivanjem kršćanskih stavova suočeni su i kršćani u našoj Domovini. Koliko god se pojedinci i različite opcije ne slagali i ismijavali kršćansko svjedočenje, kršćani ne smiju posustati u nasljedovanju Isusa Krista, ne smiju posustati u zauzimanju da evanđeoske vrjednote sve više prožimaju Domovinu i društvo u kojemu živimo. Boriti se za istinu, biti častan, žeđati za pravednošću, živjeti u čistoći srca, biti ljubazan prema svima, biti mirotvorac, milosrdan, krotak – sve su to, braćo i sestre, evanđeoske odlike koje kršćanski život čine autentičnim, ali i osporavanim i ne bi smjele nedostajati u životu jednog kršćanina. Ukoliko ove odlike postanu razlogom progona i pogrde, a već postaju, onda nas Gospodin poziva na kliktanje i radost: jer plaća je naša i nagrada u jednoj drugoj Domovini, onoj na nebesima“, poručio je generalni vikar. Zaključio je kako bi vjernički pogled na domovinu ostao nepotpun „kad ne bismo posegli za dubljim značenjem domovine, koja nas povezuje s Bogom“, te istaknuo: „Onaj, koji je svoju domovinu pronašao u Gospodinu, koji je u svojoj dušu ukorijenjen u Bogu, koji u Bogu nalazi svoju jakost i mir, koji zna da je od Boga ljubljen, on nije zabrinut, jer zna da živeći za Gospodina čini dobro“.
A.T.