Na blagdan sv. Stjepana prvomučenika 26. prosinca apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup koadjutor, predslavio je euharistiju u crkvi Domino u Dubrovniku u kojoj se mise slave samo u božićnom vremenu i u kojoj je kao dubrovački biskup nastojao predvoditi bar jednu misu svake godine. Crkva je to u kojoj se uz misu u pratnji tambura pjevaju sve strofe božićne pjesme „U sve vrijeme godišta“, što je ove godine zbog epidemioloških razloga izostalo, pa je pjevanje animirao glazbenik Krešimir Magdić. Na kraju mise rektor crkve don Slavko Grubišić zahvalio je biskupu što je svih proteklih desetak godina nastojao slaviti misu s vjernicima koji se tu okupljaju te mu poželio svako dobro na novoj dužnosti rekavši kako će on za Dubrovčane ostati „naš biskup Mate“.
U propovijedi je nadbiskup Uzinić podsjetio na progone kršćana danas u svijetu te potaknuo vjernike da u svojim svakodnevnim životnim situacijama odgovaraju poput sv. Stjepana, svjedočeći Isusa Krista i praštajući.
Evanđeoski ulomak iz Matejevog evanđelja nam je rekao koja je sudbina nas kršćana, Isusovih učenika, primijetio je na početku propovijedi mons. Uzinić. Isus nam nije rekao da će nas svi cijeniti i da će nam u ovom svijetu biti dobro nego da će nas progoniti, ubijati, mučiti. Ali istovremeno je pozvao na ustrajnost u slijeđenju onih vrijednosti koje nam je on svojim životom pokazao i riječima posvjedočio.
Spomenuo je zatim primjer sv. Stjepana rekavši: „Sv. Stjepan je prvi u nizu onih koji su pokazali da se na nama kršćanima ostvaruje ono o čemu je Isus govorio, ali i kako na to što nam se događa treba odgovarati. On i njegov primjer je ogledni model koji pokazuje na koji se način kršćani moraju ponašati u svim situacijama, a osobito u situacijama progonstva. On je samo prvi u nizu, nije posljednji.“
Progoni kršćana nastavljaju se i u našem vremenu
Nadbiskup je zatim dodao kako su kroz 250 godina kršćani proganjani i ubijeni, uključujući i sv. Vlaha. No, ni nakon toga progoni i ubojstva nisu prestala, a nastavljaju se i u ovom vremenu.
Mons. Uzinić je to ilustrirao naslovima iz medija koje je autor skupio na jednom mjestu, a koji opisuju kakva je situacija po tom pitanju danas. Neki od tih naslova glase: Kršćanka osuđena na smrt živi na tajnoj lokaciji u Kanadi, islamisti i dalje prijete; I dalje nepoznata sudbina otetih sjemeništaraca; Ovo je 27 svećenik ubijen u Meksiku u zadnjih 7 godina; Pokolj u Nigeriji: Islamisti usmrtili 17 kršćana; Papa: Danas ima više mučenika nego u prvim stoljećima; U Etiopiji ubijeno 6 svećenika, spaljene crkve; Pakistan: Ubijen adolescent zbog izjave da je kršćanin.
To su samo neki od naslova medija ovog našeg povijesnog trenutka koji govore da se ono što se događalo Stjepanu i mnogim drugim nakon njega, ono o čemu je Isus govorio u pročitanom evanđelju nastavlja događati i danas, kazao je nadbiskup koadjutor.
Svaki osmi kršćanin u svijetu progonjen zbog vjere
Mons. Uzinić je zatim naveo podatke prošlogodišnjeg izvješća organizacije „Open doors“ koji kažu da je u svijetu svaki osmi kršćanin progonjen zbog vjere, njih oko 300 milijuna. Istovremeno se u izvješću primjećuje da je 2013. godine to bilo 100 milijuna, iz čega se vidi koliko je taj broj porastao u sedam godina. Nabrajaju se i zemlje koje progone kršćane, a uz sve to je porastao i broj ubojstava, diskriminacije, nasilja, uskraćivanja zaposlenja, zdravstvene skrbi… 11 000 crkava je zatvoreno ili uništeno, naveo je nadbiskup Uzinić.
To je stanje u svijetu, svijetu koji nastavlja proganjati nas kršćane, nastavio je nadbiskup, čime se nastavlja ono proročanstvo Isusa iz pročitanog evanđeoskog ulomka. „Naravno, mi ne spadamo u one koji se trebaju smatrati progonjenima jer nismo progonjeni. Živimo u društvu u kojem je situacija prema nama kao i prema svima drugima takva da se nitko ne može smatrati uskraćen u svojim pravima. Ali, usprkos tome, i kod nas se znaju dogoditi situacije u kojima se na kršćane, Crkvu, gleda ponekad i s prezirom i na jedan podrugljiv način što je samo početak onog što se u konačnici može pretvoriti u slične situacije poput Stjepanove.“
Nadbiskup je dodao kako sve te podatke ne navodi samo zato da bih nama kršćanima, Crkvi, posvijestio ono što se našoj braći i sestrama čini, iako je i to važno. Važno je posviješćivati kako bismo onda sa svoje strane pokušavali, onoliko koliko možemo, a nažalost ne možemo puno, pomoći onima koji su progonjeni.
Ne stavljati naglasak na progonitelje
Glavni razlog zašto ovo iznosim danas na blagdan sv. Stjepana, istaknuo je mons. Uzinić, je taj da nama, koji slušamo o tim stvarima ili se i sami zbog nečega osjećamo uskraćeni u svojim pravima, primjer sv. Stjepana istaknem kao model na koji se trebamo ponašati. „Kad iznosimo ove podatke čini se kao da je naglasak na onima koji nas progone, ali naglasak ne smije biti na njima nego mora biti na onima koji su progonjeni, na nama i našem odgovoru, na načinu na koji se mi u tim situacijama ponašamo.“
Jesmo li u situacijama kad postoje progoni kao i u situacijama kad ne postoje progoni, oni koji nasljeduju Isusa Krista i žive njegov vrijednosni sustav? Je li na progone odgovaramo kao što je to odgovarao Isus Krist, koji je također progonjen prije nas i kojeg je sv. Stjepan, kao prvi u nizu, dosljedno nasljedovao? I što je ono što onda u situaciji progona drugih, ali i u našem osobnom suočavanju s možda obezvrjeđivanjem ili vrijeđanjem, trebamo činiti?, nizom pitanja mons. Uzinić je potaknuo vjernike na promišljanje.
Ono što nam danas svojim primjerom pokazuje sv. Stjepan, a pokazao je to Isus Krist, jest da „trebamo nastaviti ljubiti“, poručio je. „Ljubiti i svoje neprijatelje. Nastaviti ljubiti do kraja. Iz te ljubavi se onda može dogoditi ono što se dogodilo sv. Stjepanu i što ga je od žrtve učinilo mučenikom.“
Što od žrtve čini mučenika?
Što je ono što njega, a i ovih 300 milijuna, od žrtava čini mučenicima?, upitao se nadbiskup te ustvrdio kako su to dvije stvari: svjedočanstvo Isusa Krista i opraštanje. Objasnio je to na primjeru sv. Stjepana koji je bio svjedok za Isusa Krista, a na kraju je svima oprostio.
„To je ono što mi trebamo danas, i u situaciji ovih teških naslova i tragičnih brojki, promatrati i na čemu se trebamo nadahnjivati. Ako se zaustavimo samo na ovom prvom, a ne na svjedočanstvu Isusa Krista, može nam se dogoditi da na mržnju odgovorimo mržnjom, da na nasilje odgovorimo nasiljem, da na zlo odgovorimo zlom. A to nije kršćanski način. To nas ne čini i ne može učiniti učenicima Isusa Krista, ne može učiniti svjedocima, ne može učiniti mučenicima“, poručio je mons. Uzinić.
Dodao je da ako budemo slijedili sv. Stjepana „živeći ljubav, svojim životom svjedočeći Isusa Krista i svjedočeći evanđelje i opraštajući svima“, počinjući od onih s kojima živimo jer i oni su nas znali povrijediti a i mi njih, ali i svima drugima, „mi možemo biti, i mi jesmo mučenici u svojoj svakodnevici“, i bez prolijevanja krvi, kazao je nadbiskup.
Ali moramo, bez obzira na sve, nastavio je, želimo li biti učenici Isusa Krista, želimo li biti svjedoci njegove ljubavi, biti poput sv. Stjepana, „oni koji i riječima i životom svjedoče Isusa i nasljeduju ga u ljubavi koja se ne zaustavlja pred nikakvom preprekom i kojoj nije problem niti je li na drugoj strani neprijatelj. Jer Kristova ljubav ljubi sve, uključujući i neprijatelje.“
Propovijed je završio molitvom: Gospodine Isuse, primi duh moj. Gospodine Isus, primi naš duh. I ne uzmi ni nama, ali ni drugim, ono zlo koje smo možda počinili ili su nama počinili, za grijeh nego nas sve obgrli svojom ljubavlju i pridruži sv. Stjepanu i drugim mučenicima na nebesima.
Angelina Tadić
