U petak 31. srpnja u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku misnim slavljem je obilježeno 60. godina redovničkog djelovanja isusovca p. Jerka Šimića. Svečano misno slavlje predslavio je umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije don Slavko Grubišić u zajedništvu s velikim brojem svećenika.
U uvodnom djelu propovijedi predvoditelj Grubišić je progovorio o prolaznosti ljudskog života i o spoznaji kako se nakon dugog niza godina pomalo gubi sjećanje na one ljude koji su živjeli prije. Čovjekova je želja da ovjekovječi svoj život i da ostane zapamćen u svojim djelima. Egipatski faraoni gradili su piramide, rimski carevi gradili su palače i amfiteatre koji su služili za zabavu velikom broju ljudi. Željeli su da ostane uspomena na njih. Mnogi književnici su pisali svoja djela da u njima trajno žive. Slikari i razni drugi velikani uvijek su željeli da žive u svojim djelima.
Mi smo se ovdje večeras sastali, istaknuo je Grubišić, radi jednoga čovjeka koji je živio prije otprilike petsto godina. Iako većina ljudi s vremenom odlazi u zaborav sveci, koji su nama uzori, nikada ne odlaze u zaborav. Povjesničari se sjećaju i to djeca uče u školi o velikanima koji su živjeli ali nitko od njih te velikane ne spominje na taj način kao što spominjemo svece prema kojima nosimo ljubav u srcu. Mi smo se večeras u ovoj crkvi sastali, nastavio je propovjednik, radi sv. Ignacija ali ne samo u ovdje nego širom svijeta ljudi će dolaziti da se sjećaju jednog velikana koji je živio tako davno.
Potom je predvoditelj slavlja kratko podsjetio na svečev život i doprinos isusovaca Crkvi i društvu. Sveti Ignacije potječe iz plemićke obitelji, posvetio se vojničkom životu ali Bog je s njime imao druge planove. Kada je bio ranjen, čitajući razne knjige čitao je životopise svetaca i to ga potaknulo da i on može postati sličan njima. Bog ga je izabrao za svoga heroja. Osnovao je Družbu Isusovu. Kada danas pogledamo unazad sjetimo se što su isusovci učinili u duhovnom i kulturnom životu. U Zagrebu su osnovali prvo sveučilište, tolika sjemeništa, toliko odgoja mladih ljudi. Predvoditelj Grubišić se sjetio davne 1951. godine kada je on došao u sjemenište u Dubrovniku i kako je tada bilo preko stotinu sjemeništaraca. Isusovci su ih odgajali. U srce su im svima usadili ljubav prema Bogu i ljubav prema domovini. Iako mnogi od njih nisu postali svećenici postali su ugledni članovi društva i u razgovoru s njima uvijek se sjećaju onoga što su primili kao đaci i učenici od isusovaca koje je osnovao sveti Ignacije.
Dok danas slavimo njegov blagdan, nastavio je propovjednik, sjetimo se svih onih koji su na njegov zagovor postali Božji ljudi. Među njima su i sv. Franjo Ksaverski, Ruđer Bošković, te toliki drugi velikani. Ali ne možemo se samo zaustaviti na sjećanju nego trebamo nastaviti nasljedovati svece, ustvrdio je.
Kada je car Konstantin dao kršćanima slobodu njegova majka kraljica Jelena pronašla je Isusov križ u Jeruzalemu i onda su počela hodočašćenja iz Europe prema Jeruzalemu. Putovalo se danju i noću te se carica Jelena potrudila da putnicima osvijetli put da ne zalutaju na tom putu. Nama sveta Crkva, jer i mi putujemo svaki dan prema nebeskom Jeruzalemu, stavlja svaki dan pred oči svece da ih slijedimo i nasljedujemo, kazao je propovjednik. Svojim životom, svojom kršćanskom ljubavlju prema Bogu, prema bližnjemu, prema svojoj domovini možemo i moramo ih nasljedovati. Propovijed je zaključio riječima svetog Ignacija: „Sve što u životu činimo, činimo na veću slavu Božju.“
Na kraju je svima prisutnim vjernicima, braći svećenicima te predvoditelju slavlja, zahvalio superior p. Vinko Maslać. Rekao je da vjeruje da pamtimo i da ćemo još dugo pamtiti predvoditelja mise don Slavka Grubišića, kao što ga pamti cijeli Grad. Zahvalio mu se na njegovom odazivu da predslavi ovo misno slavlje kao i na lijepoj propovijedi i memoriji koju ima.
Veliki svečar pater Jerko Šimić ispovijedao je za vrijeme mise, pa su je na kraju izrečena čestitka na šezdeset godina od kada je ušao u Družbu Isusovu. Čestitke je uputio i pročelnik biskupijskog Vijeća za posvećeni život fra Stanko Dodig, koji s braćom kapucinima nije mogao sudjelovati na misi. Molimo sv. Ignacija kojeg u ovoj crkvi slavimo već 300 godina da nas ispuni Božjim blagoslovom, zaključio je superior Maslać.
Svečano misno slavlje pratio je zbor Marija pod vodstvom Božimira Butigana. Samom blagdanu sv. Ignacija je prethodila je trodnevna duhovna priprava koja je započinjalo krunicom prije samog misnog slavlja te se nastavljala misom s propovijedi i uz pjevanje zbora.
Jelica Gjenero
